Govori li istinu ili se opravdava: Pet mjeseci nakon smrti supruge utjehu pronašao u njezinoj najboljoj prijateljici

Foto: istock

Život piše najbolje drame, a svako nas toliko podsjeti i da iz tragedije može izrasti nešto dobro. Tako je barem bilo Simonu Thomasu koji je u svojim 40-ima ostao udovac.

Ljubav njegova života i majka njihova djeteta podlegla je agresivnom raku dojke, a on je u svega par mjeseci utjehu našao u njezinoj najboljoj prijateljici.

No, njezina je smrt dramatično promijenila njegov pogled na život. “Čovjek odjednom osjeti da želi najviše od života. Moja supruga ne bi htjela da ostanem sam i deprimiran.”

Sve je bilo savršeno

Pokojnu suprugu je upoznao prije 10 godina na interentu i stvari su odmah krenule intenzivno. Zaprosio ju je godinu dana nakon što su se upoznali, a njihova je kćer na svijet došla godina iza svadbe.

“Sve se činilo savršenim, a onda se to odjednom promijenilo. Ona je pobijedila rak prije nego me upoznala, ali se vratio. Doktori su joj rekli da se iz dojke proširio u kosti. Otad je stalno bila po bolnicama, a ja je nikad nisam ostavljao samu, priča Simon.

Rak se vratio

Narednih mjeseci zaposlili su njegovateljicu. Dvije su žene odmah kliknule. Zanimale su ih iste stvari, postale su kao sestre. A onda novi šok, doktori su nesretnoj ženi rekli da joj je ostala godina dana. “Kao da to uopće nije bilo stvarno. Morao sam ostati jak za nju i to smo vrijeme iskoristili da napravimo sve što je ikad željela, a nije stigla.”

Nakon par mjeseci nije ga više ni prepoznavala, kao ni njihovu kćer. “Slamalo mi se srce. Mjesec dana nakon toga je umrla. Imala je 48 godina. Sjećam se da sam je držao za ruku, potpuno tup. Znao sam da je gotovo, ali morao sam ostati jak radi naše kćeri.”

‘Nisam planirao zaljubiti se’

Prijatelji su mu pomagali koliko su mogli, a pomagala je i Wendy, njegovateljica koju su zaposlili kad se Paulova supruga razboljela. “Postali smo prijatelji, tugovali smo zajedno. Tako je naša ljubav počela.”

“Najviše smo razgovarali o mojoj supruzi. Nisam planirao zaljubiti se u nju. Uhvatilo me na prečac, ali imao sam dobar osjećaj.” Pet mjeseci nakon pokopa postali su i službeno par. Isprva nikome nisu ništa govorili jer su znali da bi mogli uznemiriti duhove. Ljudi tuguju na različite načine, a znali su da bi se nekima moglo učiniti da se sve događa prebrzo.

Tako je i bilo. Čim se saznalo za njih, krenule su osude.

“Ljudi su počeli imati čudne komentare. Obitelj i prijatelji koji su do maločas bili toliko brižnim postali su odjednom ljuti i govorili mi da je prerano, ali meni nije padalo na pamet zamijeniti svoju ženu. To je bio samo moj način da se pomirim s njezinim gubitkom”, povjerio se udovac.