U Kini se sve može naći na internetu: Život iz perspektive bh. studenta

Foto: savrsen.krug

Kina je država u istočnoj Aziji. Poznata kao najmnogoljudnija zemlja svijeta. Po površini je četvrta na svijetu (iza Rusije, Kanade i SAD-a). Pruža se od Tihog okeana na istoku do planinskog lanca Pamira na zapadu i od rijeke Amura (kineski Heilong Jiang) na sjeveru do otoka Hainana na jugu.

U posljednjih sedam godina otkako je otvorena Katedra za kineski jezik na Palama, u Kinu ide sve veći broj mladih ljudi.

Piše: Milan Ilić

Da bi otišli u Kinu, potrebno je da položite HSK test koji vam daje zeleno svjetlo da možete dobiti stipendiju za odlazak u Kinu. One su u razmaku od šest mjeseci do godinu dana.

Istraživali smo, kako izgleda život u Kini? Kakva je hrana? Razlika u životu u BiH i u Kini?

Studentica Anđela Mitrić boravi već 6 mjeseca u Kini. Uz studiranje, ona i radi. Kaže da se stipendije raspodjeljuju na osnovu znanja i uspješnosti studenta.

“Prvih godina sa katedre u Palama na studije u Kini išao je samo po jedan student ili dva. Vremenom kako se katedra razvijala i postala uspješnija, tako su i stipendije rasle. U saradnji sa Kineskom ambasadom u BiH i raznim univerzitetima, 2018. godine je 20 studenata dobilo stipendiju od koga je 16 njih dobilo stipendiju na pola godine i 4 studenta na godinu dana”, rekla je Mitrić za TV1.

Ona je kazala da što se tiče života u Kini, skoro i da nema tačaka podudarnosti sa životom studenta u BiH.

“Organizovanost i tačnost, stručnost profesora na fakultetu, bezbjednost, prilika za posao. Život u Kini za jednog prosječnog studenta je sasvim solidan, posebno ako živiš i studiraš u nekom od manjih gradova, gdje su cijene jako niske i povoljne. Najveća razlika u odnosu na cijene u BiH jeste gradski prevoz. Kinezi su jako druželjubiva i prijatna nacija, tako da svaki stranac koji dođe u Kinu da radi ili studira, stekne svoju novu kinesku porodicu, prijatelje i kolege. Život jednog prosječnog studenta u Kini ima mnogo prednosti u odnosu na život u BiH, gdje nemaš prilike za posao u studentskim danima, nemaš mnogo povoljnosti za studente, priliku da putuješ, besplatno se usavršavaš i živiš prosječan studentski živiot kakav zapravo i treba da bude”, istakla je Mitrić.

Sve veći broj studenata ide u Kinu

Šef na Katedri za kineski jezik Bojana Pavlović kaže da katedra svake godine šalje određjen broj studenata na studije u Kinu, a taj broj se može kretati od 4, 5 do 20.

“Kada smo imali veoma intenzivnu saradnju sa Kinom, bilo je i mnogo stipendija. Prvih godina, bilo je teško motivisati studente da odu, jer su se plašili. Kada sam ja odlazila u Kinu, niko nije išao, i to je svima bio šok. Isto je bilo prvih godina na Katedri, od fakulteta, roditelja, sredine, samih studenata”, istakla je Pavlović.

Dodaje da otkako su studenti počeli da dolaze i otkako su saznavali od kolega koji bi se vratili, kako je u Kini, i broj zainteresovanih se povećao.

“Sada mnogi žele otići u Kinu. Do ove godine, bilo je moguće da gotovo svako od studenata ode u Kinu, sada se ta situacija mijenja, sa smanjenjem intenziteta saradnje. Ali, i dalje, oni najbolji, imaju priliku da odu. Do sada je u Kinu otišlo preko 60 studenata”, rekla je Pavlović za TV1.

Život u Kini iz perspektive studenta – sve se može naći na internetu

Studentica Jovanka Danilović već na prvoj godini fakulteta je dobila stipendiju i otišla je u Kinu. Na pitanje kako izgleda život iz perspektive bosanskohercegovačkog studenta, Jovanka odgovara:

“Svi mi koji smo bili tamo smo oduševljeni. Kina je zemlja uređenog haosa, paradoksalno zvuči, ali mislim da se to ne može objasniti, samo doživjeti. Ljudi su veoma ljubazni i trude se da pomognu koliko mogu. Kina je, između ostalog, tehnološki mnogo napredna, pa mi je u početku bilo sve neobično i trebalo mi je vremena da se naviknem na sve to. Recimo, onlajn trgovina je u Kini sve. Sve se može naći na internetu, čak i naša vegeta i mljevena Plazma! Samo napravite nalog, izaberete željeni artikal i on je na vašoj adresi u roku od tri dana”, istakla je Danilović.

Dodaje da je plaćanje mobilnim telefonima najuobičajenija stvar, da je potrebno samo skenirati kod, ukucati šifru. Kaže da skoro niko ne nosi gotovinu sa sobom.

“Sviđa mi se što je nekako sve uređeno i najviše mi se dopao osjećaj sigurnosti. Policajci i kamere su svugdje, niko vam neće ništa uraditi. Ko pokuša da vas opljačka ili napadne, u većini slučajeva se neće izvući. Jedna stvar koja me mnogo oduševila jeste velika sličnost istorije Ćingdaoa i BiH od kraja 19. vijeka do sredine 20. vijeka”, rekla je Danilović za TV1.

Slana i slatka hrana

Milica Bunijevac je studentica rodom iz Bratunca. U Pale je došla prije 4 godine, a ove godine boravila je u Kini. Kaže da joj je na početku bilo teško jedino naviknuti se na hranu.

“Najteže mi je bilo navići se da jedem mješavinu slanog i slatkog i slatkog i ljutog itd. Takođe, veoma teško je bilo bez hljeba, jer je tamo glavni dodatak jelima riža. Ali kako je vrijeme odmicalo, navikla sam se na sve i rado sam posjećivala kineske restorane. Sada kada sam se vratila rado posjećujem kineski restoran da vratim uspomene na divni period koji sam provela u najmnogoljudnojoj zemlji na svijetu”, istakla je Bunijevac te dodala da što se tiče populacije nije imala problem i da je rado prihvatala sve nacije i sklapala prijateljstva.

“Uživala sam u tome i nije mi predstavlljalo problem i nisam imala problem u komunikaciji. I dan danas imam prijatelje iz Kine sa kojima rado ostvarujem kontakt”, rekla je Bunijevac za TV1.

Kineski jezik među mlađom populacijom je sve popularniji u posljednjih nekoliko godina. Osim Katedre za kineski jezik koja je otvorena još 2011. godine na Filozofskom fakultetu na Palama, kineski jezik se uvodi i u osnovne i srednje škole, a kineski jezik još možete učiti i na Konfučijevom institutu u Sarajevu i u Banja Luci.

Ostavite svoj komentar