Vojko V za TV1: Balkanski mentalitet je da krivimo jedni druge, Srbima je krivo Kosovo

Foto: Croatia Records / promo

Andrija Vujević je hrvatski muzičar poznatiji pod umjetničkim imenom Vojko V. Nekadašnji član popularne splitsko-zagrebačke grupe Dječaci i projekta Kiša Metaka 2018. godine otisnuo se u solo vode, objavivši album “Vojko” koji je u kratkom roku oduševio kako kritičare, tako i ljubitelje ovog muzičkog izražaja. Autor hitova “Zovi Čovika” i “Kako to” za TV1.ba analizirao je publiku nekad i sad, otkrio kada sluša izvođače nove škole rapa koju predvode Jala Brat, Buba Corelli i Rasta, te kako je živjeti u Splitu danas.

Razgovarao: Arnel Šarić

Vratio si se iz Zagreba, gdje si bio dio postave dvodnevnog festivala Drito iz Tvornice koji mnogi smatraju jednim od bastiona hip-hopa u Hrvatskoj.

Da, bilo je ludilo. Bilo je puno i ljudi su bili raspoloženi.

U februaru stižeš u Bosnu i Hercegovinu promovisati debitantsko izdanje. Prvi nastup je u sarajevskoj Slogi, a putuješ i u Tuzlu i Mostar. U tim gradovima je publika dobro upoznata sa radovima tvoje prethodne grupe Dječaci. Jesi li se naviknuo na solo izvedbe, osjećaš li pritisak sada kad su sve oči uprte ka tebi?

Trebalo mi je malo da se uhodam. Malo je teže jer samo ja repam, nema momenta da odmoriš na pozornici. Paše mi, draže mi je ovako sad.

U zagrebačkom Saxu održan je posljednji koncert Dječaka. Pratiš li sad šta rade Sinom i Drugi (bivši članovi Dječaka, danas poznati kao Zoni i Ivo Sivo, op.a.)?

Pratim. Zoni radi svoj neki album, a Ivo isto prijeti da nešto radi, ali ne znam kad će to izaći.

U više navrata spomenuo si da si stekao zvanje programera, da imaš i diplomu. To se potenciralo kao neki ‘plan B’ ukoliko ti muzička karijera propadne. Kako je biti muzičar u Hrvatskoj danas i možeš li uporediti bivanje muzičarem danas i kada si počeo sa aktivnijim radom 2004. godine?

Ono kad sam počinjao 2004. godine, nisam bio službeno muzičar. Bio sam na fakultetu, pa sam tražio posao… Tek kad sam dobio otkaz u firmi, bavim se muzikom, pa dokad ide. Ide zasad, evo već deset godina. Zadovoljan sam sa tim.

Na omotu albuma, Vojko pozira obučen kao Bach / Foto: Croatia Records

Ne bojiš se da bi naredne godine mogle donijeti trendove u koje se nećeš moći uklopiti?

Koji god trendovi dođu, ja ću ih savladat nasilu, tako da nemam straha.

NAKON ŠESTE ČAŠE VISKIJA…

Na svom solo albumu spominješ Sexy Sandru i njenu numeru “Siso lažljiva”, splavove, Cecu… Muzički si daleko od bilo kakvog koketiranja sa etno zvukom, ali čini se da na muzičkoj sceni sve više maha uzimaju fuzije hip-hopa i folka. Hip-hop kao žrtva je pao odmah nakon rock'n'rolla i elektronske muzike, pa se izrodila jedna cijela generacija muzičara kakvi su Jala Brat, Buba Corelli, Maya Berović i Rasta. Brine li te ta kombinacija?

Ne. Uvijek je bilo toga, samo je sad malo drugačije upakirano, modernije obučeno. Uvijek je bilo toga i uvijek će biti tako. To je neizbježno.

Slušaš li privatno tu vrstu muzike?

Ne. Barem dok ne popijem šestu čašu viskija, pa upalim i smijem se. Ali ozbiljno upalit takvo nešto, nije po mom guštu.

Jala i Buba su materijal za poslije pete-šeste čaše viskija?

Moguće. Doduše, više ove Cobyijeve (Slobodan Veljković Coby, srpski producent, tekstopisac i reper, op.a.).

NOVA GENERACIJA, PAMETNIJA PUBLIKA

Na pjesmi “Ne može” koja otvara tvoj solo album pozvao si ljude da album ‘skinu slobodno’, uz riječi “od prodaje albuma dobit ću nula”. Kako je tvoj izdavač Croatia Records reagovao na ovo?

Bilo je neko blago negodovanje, mislim da su shvatili da je to pošalica. Album se dobro prodavao, sve je to marketing.

Trenutno najpopularniji Splićani u domeni alternativne scene ste, pored TBF-a, Krešo Bengalka i ti. Bengalka i ti živite dvostruke živote: kući ste muževi i očevi, a na bini veoma često insuinirate mnoge nezakonite stvari, Bengalka čak i žešće nego ti. Postoji li danas strah u rep krugovima od titule ‘fake’ repera (engl. fake – lažno, oznaka za repere koji žive drugačije nego što propagiraju u pjesmama, op.a.)? Da li tvoja publika zna razliku između Andrije i Vojka?

Mislim da se publika u zadnjih deset-petnaest godina mnogo promijenila, u tom pogledu da su, čini mi se, postali pametniji otkako je interneta. Jači su i informiraniji o tome šta slušaju. Sve te debilne priče – ovaj je fejk, ovaj nije, ovaj je ulica, ovaj nije – sve se to razvodnilo. Svi znaju da je to zabava i ako je zabavno, dobro je. Još uvijek ima debila koji ne kuže ništa, ali većinom su ljudi malo odrasliji u glavi.

Dakle, ne zastupaš uvriježeno mišljenje jednog dijela svoje generacije da je banalnost današnje pop muzike rezultat intelektualnog deficita slušateljstva?

Definitivno nije. Internet je postao jači, ljudi imaju oko sebe trostruko više informacija koje moraju probaviti u svojoj glavi i njih ne zanima da sad još neki reper tupi neke informacije o nečemu, kako se treba ponašati ili kako ne treba. Mislim da većina traži zabavu, a ovi reperi što pričaju o sirupima, kodeinima, oni im pružaju tu zabavu. I ovo danas je reakcija. Prije se pretjerivalo sa dubokoumnošću, a ustvari se ništa nije pričalo, kada pobliže analiziraš te tekstove. Mislim da zato priča danas i ide u tom nekom drugom smjeru.

OMILJENI BALKANSKI NEGATIVCI – SRBI

Tvoj veliki hit “Kako to” sadrži element zajednički kako građanima Hrvatske, tako i Bosne i Hercegovine, a to je da se Srbi poimaju kao negativci i dežurni krivci za ama baš sve. Ti si to uradio u maniru ismijavanja generalizacije, no je li zaista situacija takva, jesu li Srbi, pored Masona i Vlade Republike Hrvatske, kako navodiš u pjesmi, glavni krivci u očima Hrvata, te šta kažu kolege iz Srbije? Imaju li oni svoje dežurne krivce?

Srbi imaju svoje negativce – Kosovo. Mislim da je svugdje isto, to je isti balkanski mentalitet, okrivljavanja drugih ljudi. Ja to nisam napisao iz neke globalne perspektive, već sam išao iz osobne. Znam sebe da sam ja takav, budem lijenčina pa uvijek krivim druge. Ljudi su se našli u tome, i to mi je drago.

Krivci su nam različiti, ali mora postojati i nešto zajedničko ljudima na koje nailaziš svirajući u zemljama bivše Jugoslavije.

Zajedničko je svim tim ljudima da su pijani. Uvijek srećem pijane ljude.

Goruća tema u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj je odlazak mladih ljudi. Slavonija je pustoš, desnica je sve jača, nacionalni ponos je važniji od sitosti. Usudiš li se analizirati trenutnu politiku Hrvatske?

Politika je uvijek s**nje. Otkako sam ja živ, ljudi govore da je ‘sad najgore ikad’. Da je to zaista istina, dosad bi bio postapokaliptični, Mad Max scenario. Mislim da mediji malo pretjeruju. Da je dobro, nije dobro. Mediji pretjeruju, za klikove još ocrne i onda se tu pojavi ko zna šta.

Izjavio si da je socijalni angažman u muzici danas plitak, pa se postavlja pitanje kako ti zamišljaš punokrvni socijalni angažman?

Ne mogu ga zamisliti. Po meni je muzika bijeg od stvarnosti. Ako želim napraviti nešto po socijalnom pitanju, izaći ću vani, protestirati ili ću organizirati neku radnu akciju. Ili bih se uključio u neku stranku da vjerujem, a ne vjerujem nijednoj. Šta ti možeš u muzici osim pozirati da si nekakav aktivista?

U jeku ovog trenda #10YearChallenge gdje korisnici Facebooka postavljaju dvije slike sebe u razmaku od deset godina, ti si postavio ilustraciju Lenjina rame uz rame sa sobom, uz natpis #100YearChallenge. Ismijavanje trenda ili politička poruka?

Nije nikakva politička poruka, nego su mi ljudi dali do znanja da sličim na Lenjina. Ne podržavam njegovu politiku, kao ni politiku njegovog nasljednika Staljina.

Foto: Facebook / screenshot

SPLIT – GRAD HAMBURGERA

Gdje je Split danas u odnosu na ostatak Hrvatske? Kako vlast gleda na grad u kojem živiš?

Split je postao turistički grad. Mi ga zovemo Hamburger City, svaki dan se otvori jedna radnja sa hamburgerima, svi su servirani na dasci i koštaju 110 kuna. Sve se ravna po turistima, noćni život je klupski, EDM i techno. Ne postoje alternativni klubovi, jedino Quasimodo koji ima četiri kvadrata. Postali smo jedna velika luka. To ima svoje dobre i loše strane, ali je jednostavno tako.

Album “Vojko” je prvi u nizu albuma, očekuju se nasljednici “Dvojko” i “Trojko”. Jesi li započeo rad na drugom dijelu trilogije?

Između koncerata i mijenjanja pelena, pokušavam raditi neku novu muziku. Zasad nema nekih dobrih rezultata, ali o tom-potom.

Ostavite svoj komentar