Migranti oduševljeni prilogom Oslobođenja

Foto: Oslobođenje

Dugo sam razmišljao da li da napustim svoju zemlju, ali kada su me prijatelji uvjerili da su bolji uslovi za život u Italiji, onda sam odlučio krenuti na ovaj dugi put, kaže Aghzada

Oslobođenje i magazin Dani drugi put u posljednja tri mjeseca uradili su brošuru za migrante i izbjeglice u Bosni i Hercegovini. Na taj način ova dva štampana medija žele pokazati jedan drugačiji pristup prema ovoj populaciji, koja, sigurno je, prolazi kroz brojne prepreke da bi došla do životnog cilja. Na naslovnici brošure je poruka dobrodošlice, a njenu unutrašnjost čine osnovni podaci koji su vezani za migrantske centre u našoj zemlji. Prigodnim tekstovima, popraćenim fotografijama, u brošurama su opisani centri Salakovac, Ušivak, Bira, Borići, Miral i Azilantski centar Delijaš.

Sigurna budućnost

U sedmici iza nas, reporterska ekipa Oslobođenja podijelila je pomenute brošure u centrima koji se nalaze u Kantonu Sarajevo – Delijaš i Ušivak, ali i u Krajini i Hercegovini. U Delijašu se i nismo mnogo zadržali, s obzirom na to da tamo ne boravi mnogo izbjeglica, jer je to smještaj isključivo za one koji zatraže azil. A azil u našoj zemlji zatraži mali broj njih, tako da u ovom centru uvijek boravi oko 50 osoba. Mnogo više migranata i izbjeglica nalazi se u Ušivku, u općini Hadžići. Tamo ih se trenutno nalazi oko 500, tako da smo isto toliko primjeraka i dostavili Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) koja vodi brigu o ovom objektu. Nekolicinu primjeraka podijelili smo i na putu do Ušivka, u neposrednoj blizini centra. Na licima migranata se pojavljuju osmijesi nakon što shvate da su brošure rađene na tri jezika – arapskom, engleskom i bosanskom.

Mladić po imenu Aghzada spreman je podijeliti sa nama i svoju životnu priču. Dolazi iz Pakistana, iz kojeg je, kaže, krenuo prije godinu i šest mjeseci. Navodi kako je po četiri mjeseca proveo u Turskoj i Grčkoj.

– Ovdje u Sarajevu sam tek posljednjih 15 dana. U ovom centru mi je lijepo, imamo osnovne uslove za život. Prošao sam dosta zemalja. Dug je ovo put, priča nam početku razgovora Aghzada.

Ističe kako u Pakistanu nije mogao sebi obezbijediti sigurnu budućnost.

– Završio sam srednju školu, fakultet nisam ni upisivao. Imao sam veću želju da radim, nego da studiram, ali, nažalost, u mojoj zemlji sa srednjom školom nema perspektive. U Pakistanu su mi ostali stariji brat i majka, oni se brinu za oca koji je teški invalid, govori nam ovaj mladić, koji je krenuo na put u Italiju.

Foto: Amer Kajmović/Oslobođenje

Voljni pomoći

– U Italiju sam krenuo na poziv prijatelja koji tamo već nekoliko godina rade i žive. Oni su mi rekli da bih tamo mogao naći posao u nekim hotelima ili restoranima, s obzirom na to da znam raditi te poslove koji su vezani za ugostiteljstvo. Dugo sam razmišljao da li da napustim svoju zemlju, ali kada su me prijatelji uvjerili da su bolji uslovi za život u Italiji i puno veće prilike za zaposlenje, onda sam odlučio krenuti na ovaj put, riječi su mladog Pakistanca.

Dodaje kako je za vrijeme provedeno u Bosni i Hercegovini sreo mnogo ljudi koji žele pomoći.

– Narod u vašoj zemlji je poseban, dosta ljudi koje srećemo ponudi hranu ili pita šta nam treba. Hvala i vama novinarima koji ste se sjetili praviti i ovaj magazin za nas, s osmijehom na licu nam govori Aghzada, izrazivši nadu da će Italiju što prije ugledati.

Ostavite svoj komentar