Batko, Rusmir i Darko i njihovih 11 žena bude gledatelje TV1

Almir Čehajić Batko, autor i voditelj emisije “Udri muški” za dnevni list Oslobođenje.

Od 10. septembra u programu Radio Otvorena Mreža i TV1 počelo je emitiranja 12. sezone jutarnjeg programa “Udri muški”. Svakog jutra, od ponedjeljka do petka, u vremenu od 7 do 9 sati, dr. Almir Čehajić Batko i ekipa emisije “Udri muški” na sebi svojstven i duhovit način prikazuje socijalne, ekonomske, kulturološke i druge probleme u BiH, regionu i svijetu, te donosi zanimljive sadržaje, smijeh, pjesmu, muziku, razbibrigu za sve generacije.

Gospodine Čehajić, u 12. sezoni emisije “Udri muški” primjećujemo da udarate i ženski. Na društvenim mrežama emisiju najavljujete “Udri muško-ženski”. Šta nam time poručujete?

ČEHAJIĆ: Živimo u vremenu u kojem više ne postoji striktna podjela na žene i muškarce. Pola Europe dobija priliku za novo izjašnjavanje, a to je da se zove Ono. Šta znači biti žensko u današnjem vremenu? Pored onog svega što odlikuje ženu: kvaliteta zbog čega se živi, zbog čega se uči, zbog čega se biva duhovit, zbog čega se radi, ta bića, te žene, moraju biti ogromnim dijelom i muškarci.

U posljednje vrijeme, pod nazivom muškarci vidim ženu koja odgaja djecu, radi neprestano cijeli dan, nosi cekere, obolijeva vrlo rano… Mnoge žene čak ne žele rađati djecu i nemaju uopšte takav motiv u životu. Koliko sam ja naučio u medicini, ne postoji nijedno živo biće koje nije rodila žena. Žene su ušle u jedan pogrešan trag.

Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, tako i iza emisije “Udri muški” stoje prave žene. U našem timu su sjajne žene Slađana Subotić-Damjanović, Ružica Mrkajić, Dragana Rajić, Antonija Vučić, Džana Omerović, Rubina Čengić, Ena Jažić, Belma Alešević, Vanja Šunjić, Lara Sutović, Vanja Bogdanović. Tu smo i mi, Rusmir Hadžić, Darko Došlo, Sead Zuhrić i moja malenkost, i svi zajedno činimo sve da našim slušateljima i gledateljima novi dan učinimo ljepšim i vedrijim.

Da li nova sezona donosi i nove sadržaje u emisiji?

ČEHAJIĆ: Novi sadržaj emisije je, kao i prošle godine, da smo promijenili još jedan radijator. Presvukli smo stari namještaj i dobili smo neke nove prijatelje koji će nam se javljati iz centara širom Europe, a i svijeta.

Među ostalim novitetima koje ćemo ove sezone unijeti u emisiju izdvajamo razgovore sa najvećim internet zvijezdama iz regiona, putem Skypea i drugih live streamova. Fenomen je da ove zvijezde koje imaju stotine hiljada pratilaca i milione pregleda objavljenog sadržaja, imaju i nevjerovatnu moć utjecaja na javnost. Gledaoci i slušaoci „Udri muški“ vremenom će vidjeti, odnosno čuti koji su to ljudi koji strpljivo i hrabro na internetu, bez mogućnosti televizijskog i radijskog sudjelovanja, ostvaruju vrhunske rezultate u oblasti društveno odgovornog djelovanja.

Emisija “Udri muški” ima zanimljiv koncept Djevičanskih ostrva BiH, ali se o njemu do sada nije mnogo govorilo. Možete li za čitatelje Oslobođenja objasniti taj koncept?

ČEHAJIĆ: Djevičanska ostrva su mjesto koje je u mojoj glavi nastalo nakon niza razočarenja: u državu, sistem, ljude, prijatelje, rodbinu i sve one ljude koji su dežurni da se smiju kad padneš. Ne gledam to baš toliko crno, ali u izobilju ovih svih loših priča počinju se javljati ljudi spremni da ostanu ljudi do kraja, počinju se javljati ljudi koji su nacionalno opterećeni, ljudi koji žele da u buketu vrijednosti u ovoj zemlji pronađu ono pozitivno – da vole svoju djecu, poštuju svoje roditelje i sve ono što je sveto i protiv čega se ne može.

Tako sam ja sam formirao državu, virtualnu naravno, koja se zove Djevičanska Ostrva BiH i krenuo sa svojim Tončijem u realizaciju tog plana. Nisam mogao ni da pretpostavim da će ta država vremenom imati stotine hiljada ljudi. Uživam u dobrim stvarima, uživam u dobrim pričama, mislim da smo jedina država u kojoj nema onih priča o zaštiti nacionalnih interesa, jer ih ne treba štititi, nemamo preglasavanje itd. Svi smo jednoglasni samo u jednom: da budemo ljudi i da na svaki mogući način ostanemo ljudi do kraja života.

Tu negdje na Djevičanskim ostrvima se spominje i Vaša funkcija – predsjednik Uvalnog ureda. Kakav je to predsjednik, šta on radi?

ČEHAJIĆ: Kao što je država i čitava priča virtualna, tako je virtualan i predsjednik. Predsjednik uvalnog ureda je samo čovjek koji koordinira masom ljudi koji misle isto. Da li imamo opoziciju? Ovo je jedno od pitanja o kojem bi trebali ljudi da razmisle. Naravno da imamo opoziciju, ali tog časa kad osjetimo da nije nešto uredu i da nismo dovoljno dobri, svi postajemo odmah opozicija sami sebi. Predsjednik Uvalnog ureda trebalo bi da u svakom trenutku voli, brani, ljubi, poštuje i stoji mirno pred svojim žiteljima. Predsjednik Uvalnog ureda nije prvi među jednakima, nego jednaki među prvima.

O vama, vašoj biografiji, vašem životu se mnogo zna, ali ipak otkrijte nam neki vaš ritual ko kojem do sada niste govorili…

ČEHAJIĆ: Davno, kada sam trenirao košarku, završio sam na intenzivnom odjelu kardiologije na trećoj internoj u Sarajevu, a onda sam bio poslat u Zagreb u Rebro i tamo sam proveo dosta vremena zbog jedne opasne bradikardije koja se javila. Ležao sam oko mjesec dana u bolnici u Zagrebu, na moje pitanje tadašnjem profesoru Goldneru: Izvinite od čega ja bolujem kad ne primam nikakvu terapiju? Kaže: Vi imate vrlo tešku priču. U  toku noći pada broj otkucaja srca i prema našem praćenju holterima kritično je u toku noći. Na moje pitanje: Pa šta to znači? Odgovorio je: Znači da možete da zaspite i da se ne probudite. Od tada moj najveći ritual je da kad se probudim i pogledam sunce, pogledam neke lijepe stvari oko sebe, krenem u jedan dan koji se zove jutro i već evo desetine godina se budim u ranim jutarnjim satima sretan što sam se probudio. Postoje još neke stvari, ali one su vezane za neka lijepa mjesta i naravno za gastronomsku ponudu.