Elektroprivreda Herceg Bosne je primjer preduzeća koje  voli raskoš i život na visokoj nozi. Tako da  svojim poslovnim partnerima poklanja novčanike, kravate, a poslovne sastanke obavljaju u skupocjenim restoranima. Za njih to nije ništa sporno. Kažu, sve po zakonu. S druge strane, nevladin sektor tvrdi, sporno je, jer to finansiraju građani.

Elektroprivreda Herceg Bosna ne štedi kada su u pitanju pokloni za svoje poslovne partnere. Ne štedi ni na večerama, restoranima, poslovnim ručkovima.

– Mi imamo naše poslovne partnere kojima za vrijeme nekih prigoda, dana našeg preduzeća, Božića i Nove godine darujemo. To je sastavni dio poslovanja i mi smo te poklone nabavljali u te svrhe, tvrdi portparolka JP Elektroprivreda HZ HB.

A ručak podrazumijeva ekskluzivne restorane, najbolju hranu, ali i vina.

– Kada su u pitanju poslovni ručkovi, od pamtivijeka velike korporacije imaju velike ručkove, smatra Marija Buntić.

Iz Transparency upozoravaju da je to, na žalost, matrica ponašanja u BiH.

– Kada se pogledaju pojedinačni ugovori koje javna preduzeća tu se najviše vidi da se odnose na troškove različitih proslava, manifestacija, poklona itd. Često se postavlja pitanje svrsishodnosti takvih troškova, imajući u vidu da se najčešće radi o preduzećima koja imaju monopol u oblastima kojima djeluju, tako da nisu jasne potrebe za tolikim prezentacijama i medijskim oglašavanjima, smatra Ivana Korajlić iz Transparancy international.

Iz Transparancy tvrde da je zanimljivo što se uvijek u ovakvim slučajevima, u samoj tenderskoj  dokumentaciji ukoliko su veći iznosi navode konkretni proizvodi.

– Unaprijed se zna šta se tačno i na kojeg proizvođača i dostavljača se cilja, a s druge strane i ovi manji iznosi koji idu kroz direktne sporazume, nije jedan primjer bio gdje su skupocjena pića koja su se izričito tražila za različite potrebe, pokloni itd., dodaje Ivana Korajlić.

Transparentno i po zakonu, tvrde iz Elektroprivrede HZ HB. Zaista, svi podaci su dostupni na stranicama Ureda za javne nabavke. Međutim, u državi kakva je BiH, gdje je nekome upitan ručak hoće li ga imati, a novčanik mu i ne treba jer novaca nema, to je u najmanju ruku  nepristojno. Na primjer, u daleko razvijenijoj Njemačkoj, pokloni se prihvataju ili poklanjaju samo ukoliko predstavljaju autentičnost zemlje iz koje poslovni partner dolazi. I vrijednost ne smije biti veća od 40 eura. Poslovni ručak je isključivo poslovan. Sve izvan toga se smatra poslovnom nekulturom.

SHARE