Digitalno doba smanjilo je jaz između sela i grada

Foto: Privatna arhiva

Svako od nas je, barem jednom u životu, razmišljao o tome kako bi izgledao život daleko od gradske gužve, buke i stresne svakodnevnice. Čovjek se godinama unazad otuđio od prirode, koje je i sam dio, no njegov povratak njoj sasvim je izvjestan, jer priroda će bez čovjeka lako preživjeti, ali čovjek bez prirode teško. Biti sretan i pronaći duševni mir cilj je gotovo svakog čovjeka, a nerijetko se događa da upravo taj mir neki pokušavaju pronaći daleko od urbane sredine, na selu. Buđenje zorom uz kurkurikanje pijetla, miris pokošene trave, zelenilo i svjež zrak samo su dio seoske idile o kojoj ponekad svi maštamo. No, danas, selo je mnogo više od toga. Sve više se ulaže u seosku infrasturukturu, vrijedno se radi na smanjenju jaza između sela i grada, a proces modernizacije umnogome je zahvatio i ruralna područja. I dok neki odvažno tvrde kako je budućnost na selu, istini za volju, moramo priznati, kako grad još uvijek nudi nešto više prilika za uspjeh i prosperitet. U toj utrci sela i grada, selo ne možemo tek tako otpisati, posebno zato što i tamo ima jednako uspješnih, mladih i obrazovanih ljudi, koji su velika nada Bosne i Hercegovine.

Da se Bosna i Hercegovina za opstanak i prosperitet sela ne treba bojati, svojim trudom i radom, obećava nam i 27-godišnji Bekir Dolić. Živi na Brezovoj Kosi, selu u MZ Skokovi grada Cazina, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Za sebe kaže da je borac za bosanskohercegovački agrar, duhom i tijelom, što je već, kako kaže, od ranog djetinjstva, skupa sa svojom užom porodicom, i pokazao. Diplomirani je inžinjer agronomije, a trenutno pohađa master studij na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu – Odsjek Fitomedicina (zaštita biljaka).

 -Organizovanje ranih ruralnih manifestacija, borba za popravak uslova privredne proizvodnje, besplatno obrazovanje i edukacija za poljoprivrednike ovog dijela BiH, naučni radovi s ciljem spasa dendrološko-poljoprivrednih kultura i slično tome su samo neki od pokazatelja našeg dosadašnjeg zalaganja za opstanak BiH agrara.-

Foto: Privatna arhiva

Stanje u bh poljoprivredi ocjenjuje kao  loše, a smatra kako slika bh poljoprivredne proizvodnje vuče svoje korijene iz podaničkog statusa bh stanovništva još iz prošlih sistema. Nedostatak poduzetničkog duha, neobrazovanost i surova konzervativnost stvaraju vrlo pogrešan početni oblik poimanja biznisa kojem bh poljprivrednici pristupaju, tvrdi Bekir.

-Loša pozicija Bosne i Hercegovine na svjetskom ekonomskom i političkom igralištu također je signifikantan faktor lošeg plasmana domaćih proizvoda i ostalih negativnih značajki u opisu bh agarara i poljoprvredne proizvodnje. Često znam reći da država koja gubi svoju poljoprivrednu proizvodnju gubi i svoju kulturu i tradiciju,  jer se kultura i tradicija čvrsto vežu za način i vrstu poljorpivredne prozvodnje u datom području. Način proizvodnje hrane i života u ruralnim područjima bilo kojih civilizacija i kultura okarakterizirali su njenu specifičnu kulturu, a time stvorili običaje i tradiciju i tako su se omeđili jedno od drugo njihovim različitostima. Država koja gubi kulturu i tradiciju gubi svoj nacionalni identitet, a to znači nestanak.-

Foto: Privatna arhiva

S obzirom da su sela  prazna, da se proizvodnjom bave stariji bračni parovi , a obrti, koji su proizvodili autohtone proizvode, se gase, što je jako kobno za bh agrar, Bekir smatra kako bi država trebala čim prije da se pozabavi ovom problematikom, jer život na selu ima mnogo prednosti.

-Prednosti su život u ekološki čišćoj sredini, manje stresa i dinamike, pristupačnost domaćim kvalitetnim proizvodima, bolji uslovi za odmor, rekreaciju i slično. S druge strane tu su i mane, distanciranost od centra grada jer se u urbanim sredinama pokreću razni poslovni procesi i slične stvari te je tamo centar administracije lokalnih samouprava što žitelje sela tjera da idu tamo obavljati razne obaveze iz života vezano za administraciju, zdravstvo, socijalno osiguranje, poslovne dogovore, imovinske i druge radnje. Ipak, digitalno doba smanjilo je jaz između sela i grada, iz ovog ugla gledišta.-

Upravo je ta digitalizacija učinila svoje. Mladi danas sve više žive u virtuelnom, a sve manje u stvarnom svijetu. U skladu sa tim su i njihovi prohtjevi, želje i ciljevi, a svoj život teško bi mogli zamisliti bez bežičnog interneta i pametnih telefona. Živeći na društvenim mrežama, gdje se promoviše hedonistički način života, izgleda da mnogo propuštaju, a naš sugovornik je mišljenja kako sve to vodi ka moralnoj propasti dolazećih generacija. Sa druge strane, vjeruje, kako je mlade ljude moguće zainteresovati za selo i seoski način života te im  ponuditi jednake uslove kao i u gradu.

-Kako u svijetu vlada bolesna potreba za glamurom i „umjetnim“ životom, miris stajnjaka je za mnoge smrad, zemlja prljavština, a rad u polju nešto u toj mjeri zaostalo da je proporcionalno životu u pećinama. Mediji nam često prezentuju spotove muzičkih kompozicija koji svojim video sadržajem i tekstom zaglupljuju mase. Takav socijalni poredak navodi omladinu kako se takve stvari steknu preko noći i kako su neke stvari ispravne. Mlade treba usmjeriti da shvate bit proizvodnje ekološki ispravne hrane i boravka na svježem zraku i u prirodi. Davanjem nekih jasnih primjera, poput toga kako ljudi obolijevaju od malignih oboljenja zbog izlaska iz simbioze sa prirodom, moglo bi omladini stvoriti interes za život na selu. Na selu bi trebalo inkorporirati zdrave stvari koje su omladini pristupačne u urbanim sredinama, kako bi, pored rada na polju, oni mogli da u istom području uživaju takve stvari.-

Foto: Privatna arhiva

Kako je digitalizacija u rukama mladih, Bekir je mišljenja da upravo oni mogu promijeniti ustaljenu sliku o selu.

-Današnje generacije su daleko pismenije. Procenat nepismenosti je opao. Korištenjem informatičkih pomagala i čari modernog web-marketinga, mladi mogu promijeniti sliku o selu drastično. Na taj način mogu ojačati seoski turizam, gdje bi nudili kompletan program ruralnog ambijenta BiH, kojeg bi dopunili još sa sportsko-rekreativnim sadržajima tipičnim za urbana područja.-

Predrasude su zbilja svuda oko nas, a da mnogih zapravo nismo niti svjesni. Još je znameniti fizičar, Albert Einstein, tvrdio da je lakše razbiti atom nego predrasudu. To je na vlastitoj koži osjetio i ovaj mladi čovjek, jer, iako obrazovana i elokventna osoba, vrlo često se znao susresti sa predrasudama zbog izbora zanimanja i načina života.

-Iskompleksirani ljudi su posvuda. Nezahvalni prema životu i nezadovoljni svojim životom, nisu nikada imali petlju da na selu nešto pokušaju. Onda osuđuju ljude poput mene. Jedan dio „fine gradske raje“ također ima problem s time što i na ruralnim sredinama ima intelektualaca koji svoje znanje, kompetenciju i ugled stavljaju u raspolaganju promovisanja ruralnih vrijednosti. Također, jedan dio stanovništva koji se iselio iz BiH, pokušava na sve načine da opstruira rad nas, koji smo ovdje ostali i borimo se. To je, također, produkt nezadovoljstva vlastitim životom jer nisu nikada imali petlju da pokrenu bilo kakve procese.-

Kao stanovnik sela, tokom svog života,  bio je suočen sa problemom diskriminacije od strane učenika i studenata iz urbanih sredina kojima je bilo neshvatljivo da postoje, mladi stanovnici sela, koji su obrazovani, informirani, odgojeni i kulturni, a ipak zagovaraju vrijednosti rurala i ne bježe od načina ponašanja kakav je tipičan za mentalitet sela.

-Jasno se vidi na našoj fizionomiji gdje smo i kako odrasli, što drugima u urbanim sredinama  jako smeta jer nismo „uštogljeni“. Danas vidim kako je dobar dio tih individualaca u mnogo lošijoj poziciji od mene i meni sličima. Najčešće je kod istih prisutna i nekompetentnost. Psihoprofi ovakvih osoba naravno ne može razumjeti da neko od „nas“ seljaka i zaostalih prevaziđe njih. Meni je to životna zadaća i drago mi je da sam takvima pokazao šta moja klasa može. Ja sam samo mali dio, nebitan i neznatan kakvi će tek kompetentni seljaci doći, odrasti i stvoriti nove vrijednosti.-

Foto: Privatna arhiva

Ako ste mlada, obrazovana osoba, koja već duže vrijeme nema adekvatan posao i ne vidite  prespektivu u vlastitoj državi, a pritom su mnogi vaši rođaci, prijatelji i poznanici već odavno prešli granicu drage nam domovine, sasvim je normalno da se pitate da li bi i vi učinili isto. Možda je i naš sugovornik imao sličnih dilema, ali je ubrzo shvatio, kako kaže, da ne može tek tako da se preda i ode iz svoje države, sjevernije ili zapadnije. Ističe kako bi možda migrirao u grad samo ako bi to olakšalo neka njegova djelovanja u poljoprivrednom konsultingu, budući da se tome posvetio malo više nego gazdinstvu.

-Što se tiče odlaska van države, razumijem one koji su otišli i ne osuđujem ih. Ja ću se za sada, boriti na ovaj način kako sam počeo pa ćemo vidjeti dokle će to biti izvedivo. Zadržalo me to što sam se dosta namučio dok sam diplomirao i stekao renome na terenu. Od prihoda iz poljoprivrede, roditelji su  finansirali sestrino i moje obrazovanje. Sa druge strane, vani se dešava jedno kapitalistično koncentriranje naroda i zadovoljavanja tržišta rada koje se proširilo, a natalitet opao pa su raznim lobijima i utjecajima, stvoreni umjetni, lažni problemi koji su raspametili naše narode i raseljavaju ih na zapad. Nije gore loše, ali smo, ipak, u tome svemu, žrtve gore navedenih dešavanja.

Opštepoznato je da BiH raspolaže mnogobrojnim resursima, ali ih, iz nekog razloga, očito ne koristi dovoljno. Za našu državu kažu da je energetski Eldorado, o prirodnim ljepotama BiH izvještavali su mnogi svjetski mediji, a tu je još i potencijal koji je moguće iskoristiti u budućnosti i krije se upravo na selu.

-Neregistrovani autohtoni proizvodi, seoski turizam i slično tome samo su neki od neiskorištenih potencijala sela Bosne i Hercegovine. Toliko imamo raznolik reljef u ovih 51.129 km kvadratnih da možemo ponuditi najširi spektar navedenih ponuda, upravo jer smo spoj različith kultura. Nažalost, u tome nas spriječava loš utjecaj naše države i slabi diplomatski odnosi. Nikome nismo zanimljivi kao država po pitanju bilo kakve suradnje. Problem je što nemamo jedinstven stav kao narod, već 3 stava u svemu.-

Bekirove ambicije za budućnost su povezivanje sa međunarodnim organizacijama i organizacijama iz država „prvog svijeta“ koje imaju volju i novac da surađuju sa državama poput Bosne i Hercegovine. Također, planira se više posvetiti seoskom turizmu i stvaranjem novih ruralnih poredaka za koje, tvrdi, imamo sve elemente, ali ih samo treba grupisati i ozvaničiti. Bosna i Hercegovina može više nego što mislimo – zaključuje ovaj mladi čovjek.

Autor: Sunita Hotić