Edis Bahtijari: Hip-hop mi je pomogao da se odbranim

Muzika mu je prva ljubav, a biti njegovatelj posebna životna misija. Edis Bahtijari uspio je spojiti nespojivo, jer muzika, doista, spaja sve

Kada se hip-hop pojavio, kao novi muzički pravac i zasebna kultura, 70-ih godina prošlog stoljeća, niko nije mogao ni naslutiti kako će, u godinama koje dolaze, napraviti totalni preokret u kompletnoj muzičkoj historiji.

Iako se smatra da ova muzička kultura obuhvata rap, breakdance, DJ-ing i uličnu umjetnost – grafite, hip-hop je, dakako, mnogo više od toga. On, naime, sa sobom donosi jedan specifičan način života, nastao je iz socijalnog bunta, a danas je postao mainstream forma koja je sa trona uspjela zbaciti, nekada neprikosnoveni, rock’n’roll.

Od početka pa sve do danas doživio je razne transformacije, koketirao i eksperimentisao sa drugim žanrovima, a vjerovali ili ne, hip-hop je moguće izvoditi uz zvuke gitare, romske tradicionalne muzike i sevdaha. To, pak, najbolje zna, naš sugovornik, 26-godišnji Edis Bahtijari. Ovo je priča o njemu.

Protiv stigmatizacije

Rođen je u Njemačkoj gdje je i proveo prvih sedam godina života, nakon čega se vraća bosanskim korijenima, u rodni kraj svojih roditelja, Bosanski Novi. Iako je tu proveo veći dio života, prije dvije godine je, ipak, odlučio, kako kaže, da krene na svoj put pa trenutno živi u jednom malom selu Pliensbach, u Njemačkoj. Muzika mu je prva ljubav, a trenutno se nalazi na obuci za njegovatelja, što za njega predstavlja jednu posebnu misiju.

– Muzikom sam se počeo baviti još od malih nogu. Imao sam četiri godine i već sam skidao čuvenu melodiju Beethovenove kompozicije “Za Elizu” na klaviru. Ja sam Rom, tako da sam se vjerovatno muzikom počeo baviti i prije nego što sam znao za sebe, jer mi Romi smo poznati po svom zvuku, po muzici, po slobodi, priča za Oslobođenje Bahtijari.

Suočen sa stigmom zbog svog porijekla, znao je čuti i pogrdne riječi na svoj račun, ali, kako kaže, to mu nikada nije bio problem. Ističe kako su njegovi prijatelji više reagovali na takve situacije, jer su uvijek bili na njegovoj strani.

– Muzika i ples su mi jako pomogli da se odbranim od mnogih stvari. Bio sam previše zauzet muzikom, da je slušam, razumijem, da je shvatim, a istovoremeno mi je upravo taj hip-hop dao priliku da moji najdraži ljudi oko mene i ja uživamo u svim momentima. Držao sam, zajedno sa svojim prijateljima Zoranom i Ersanom, plesnu školu Another Style. U prostorima Radničkog univerziteta smo provodili mnogo vremena. Trenirali smo, plesali i podučavali omladinu svim srcem, tako da mene nikada nije doticalo šta drugi pričaju o meni ili šta dobacuju. Riječ Rom na romskom znači čovjek, tako da je moj zadatak da to i budem i uvijek ću biti neutralan što se tiče nacionalizma. Svi smo mi samo ljudi, ističe on.

Za svoju muziku kaže da odslikava njegovu ličnost. Kaže kako njegova majka uvijek tačno zna, prema zvuku na gitari, kako se osjeća u tom trenutku. Zna kada je ljut, tužan ili motivisan. Sve zvukove i melodije pronalazi najprije u sebi, a svoj zvuk bi opisao kao orijentalni, no, međutim, tvrdi da on nije još izgrađen do kraja.

– Naš zvuk sa Balkana mnogo utiče na mene. Volim sevdah, volim makedonski zvuk, volim taj naš duh Balkana, tako da je moj zvuk mješavina svih mojih strana. Taj neki lagani, tužni i mirni zvuk na gitari i taj oblikovani, fokusirani rezultat kada upalim svoju MIDI klavijaturu, koju sam dobio od svoga brata, objašnjava ovaj muzičar.

Pjesma na njemačkom

Odluku da će zakoračiti u svijet hip-hopa nikada nije donio, jer tvrdi da je tom svijetu oduvijek i pripadao. Svi oko njega su slušali hip-hop, a njegova dva brata su vodili prvu plesnu školu u Bosanskom Novom, tako da slobodno može reći kako nije on izabrao hip-hop, nego je hip-hop izabrao njega.

Mnogi muzičari često vole reći da je muzika njihov život i da im predstavlja smisao života, ali Edis ne dijeli njihovo mišljenje. Na pitanje šta za njega predstavlja hip-hop, odgovorio je da to svakako nije u potpunosti njegov život, već samo dio, jer pored svoje muzike ima i određene zadatke koje mora ispuniti. Za sebe kaže da je čovjek u hip-hop kulturi i da je ta kultura u njemu, ali i da još mnogo toga nosi u sebi.

– Hip-hop mi je uvijek davao ciljeve. Predivan osjećaj, predivni ljudi, predivna muzika. Volim hip-hop. Upoznao sam predivne ljude širom Balkana i to me motivisalo da uvijek treniram, maštam, gradim. Kroz tu kulturu sam upoznao ljude koji su mi dan-danas mnogo značajni i uvijek će biti. Član sam porodice (ekipe) FamiliGa crew. Veliki shot out za moju raju i veliki pozdrav svim mojim prijateljima širom Balkana koje sam upoznao na sceni, poručuje on.

Poruke koje nastoji prenijeti kroz muziku su različite i ima ih mnogo. Kaže da ima mnogo toga za reći, a izgleda kako mu muzika umnogome pomaže. Iza sebe, za sada, ima jednu pjesmu “Za svu djecu”, za koju priželjkuje da je čuje cijeli Balkan i da svi shvate kakvu poruku nosi. Istrajan je u namjeri da stvara i dalje.

– Počeo sam pisati svoj prvi tekst na njemačkom. Pjesma se zove “Glück oder Schmerz” (Sreća ili bol). Bitno mi je da sve odgovara. Muzika zaslužuje da bude savršena, a to se jedino može postići vremenom. Bitno mi je sve i zvuk, vibe, poruka, tekst, vokal. Volim da gradim tu harmoniju i da povučem ljude u taj neki svijet ili osjećaj koji ja osjećam u trenutku, naglasio je ovaj hiphoper.

Iako država ne raspolaže preciznim podacima o iseljavanju stanovništva iz BiH, evidentno je da sve više mladih ljudi napušta svoju domovinu. Mnogima od njih krajnja destinacija je upravo Njemačka. Nezaposlenost, niske plate, beznađe i nepotizam samo su neki od razloga zašto mladi odlučuju svoju sreću potražiti van granica svoje domovine.

Edis je, također, jedan od njih, no, međutim, posao koji mnogi rade iz nužde, on je istinski zavolio.

Probaj i uradi

– Prije dvije godine sam počeo u Njemačkoj obuku za njegovatelja. Ušao sam u to sa dobrim osjećajem, ali sam bio svjestan šta me zaista čeka. Došao sam u razred sa 30 ljudi. Od početka sam bio motivisan, zavolio sam taj svijet starih ljudi. Do sada sam naučio mnogo toga o anatomiji, psihologiji, kinestetici i demenciji. To su sve teme koje su kompleksne na svoj način, ali, opet, jako zanimljive. Želim reći svima koji se nalaze u sličnim situacijama da budu fokusirani i da uče. Ja sam odlučio da rastem u tom poslu i zadao sam sebi jedan veliki cilj. Otvorio sam i YouTube kanal i počeo lagano da dokumentujem to sve i volio bih da inspirišem i motivišem omladinu da krenu tim putem. Ja volim svoj posao. Za sada sam fokusiran na obuku – Muzika liječi. Naučio sam kroz njegovateljstvo da, uz pomoć zvuka, vratim dementnog čovjeka, koji je izgubio svoju racionalnu inteligenciju, u vrijeme kada je bio mlad, da mu aktiviram sjećanja, tvrdi Bahtijari.

Premda je Njemačka njegov trenutni dom, priznaje da je odrastanje u Bosni i Hercegovini ostavilo trag, kako u njegovoj muzici tako i na njegovu ličnost, stoga ne čudi kako s vremena na vrijeme ima potrebu, barem nakratko, vratiti se svojim korijenima.

– Ja sam sretan što sam odrastao gdje jesam. Bosna i Hercegovina, moj grad Bosanski Novi/Novi Grad ili općenito Balkan su me naučili puno toga. Prije nego što sam krenuo u Njemačku majka mi je rekla samo dvije riječi “Budi čvrst”. Naučio sam da cijenim, da razumijem i da razlikujem dobro od zla. Sada je na meni da postanem čvrst. Dolazim dva ili tri puta godišnje u Bosnu da posjetim svoje roditelje i svog psa Johnnyija. Također, imam brata u Zagrebu kojeg volim posjetiti. Od njega sam mnogo toga naučio. Svjestan sam gdje sada živim i da mi je život tu, u Njemačkoj, ali nikada neću zaboraviti odakle sam došao, smatra on.

Svi mi ponekad razmišljamo o budućnosti, planovima, ciljevima i željama. Bilo da se odnose na bližu ili dalju budućnost, bilo da su vezani za privatni ili poslovni život, ljudi pokušavaju imati što jasniju sliku onoga što bi ih ispunilo ili činilo sretnima. No, Edis ističe kako nema neke fiksne planove za budućnost, jer nikada ne znamo šta nas čeka u životu, ali sa druge strane, vjeruje kako su mu mnoga vrata otvorena.

– Možda za deset godina postanem slavan, motivišem ljude i steknem ogromnu publiku, a možda padnem i izgubim sve. Shvatio sam da nema smisla gledati toliko daleko, živim u trenutku, gledam ravno, učim, rastem, tražim i radim, zaključuje on za kraj razgovora, a “Probaj i uradi”, riječi su koje kroz život vode ovog mladog momka.

Autor: Sunita Hotić

NAPIŠITE KOMENTAR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime