(FOTO) BiH: Priroda, vjera i rad: Kako se liječe ovisnici od rakije, narkotika…

Foto: AA

Na jednom proplanku dobro zaštićenog drvećem u prijedorskom selu Božići počeo je 2016. godine sa aktivnostima Centar za rehabilitaciju ovisnika “Novi početak“ kroz kojeg je do sad prošlo tridesetak osoba uglavnom iz Bosne i Hercegovine, koji imaju probleme sa narkoticima i alkoholizmom.

Kako prenosi Anadolu Agnecy (AA), u Centar dolaze dobrovoljno, a boravak u njemu je besplatan. Po dolasku oni se uvode u program njegovog rada kojeg su obavezni u porpunosti poštivati.

Upravnik Centra Nebojša Lalić kazao je da je početkom njihovog boravka programom predviđen jedan vid njihove lične izolacije u prirodi kroz koju oni sagledavaju sebe i spoznali sve voje greške, koje su činili prema sebi i drugima, ali i rade na uzdizanja ličnog karaktera, funkcionalnosi u zajednici pošto su se ta lica odvikla od svih funkcionalnih osobina, koje traži zajednica.

To ne ide brzo. To ide jako sporo i rezultati su nepredvidljivi. Centar kao centar u formalnom smislu obavi sve ono što je ljudima potrebno, a od samih pojedinaca na kraju zavisi da li će izgraditi sebe i oko sebe, pomoći drugima i da li će prihvatiti svu pomoć, kazao je Lalić.

Programom rada Centra obuhvaćen je i duhovni segment s obzirom da se radi o osobama koji su odbačeni od drugih ljudi, izopšteni iz zajednica, u kojem im se im se, naglašava da je Bog taj koji ne odbacuje ljude, već ljudi odbacuju jedni druge.

Aktivnosti u njemu počinju u sedam sati ispijanjem kafe, a završavaju u 22 sata, odlaskom na povečerje.

Nakon kafe ovisnici odlaze na “Duhovni sat“, na kojem provedu 60 minuta u čitanju Svetog pisma, da bi potom otišli na radnu terapiju u kojoj obavljaju niz poslova, od bavljenja ratarstvom, povrtlarstvom pripremanja ogrijeva za sezonu grijanja, do izrade ručnih rukotvorina i čitanje knjiga.

Poslije doručka i ručka nastavlja se sa radnim aktivnostima koje se završavaju 16.30 sati.

U ljetnom periodu se od 18 do 19 sati ponovo ide na “Duhovni sat“, a zatim slijedi večera i do 22 sata slobodno vrijeme kojeg ovisnici mogu iskoristiti za igranje stolnog tenisa, gledanje filmova ili čitanje knjiga.

U zimskom periodu otprilike tako se provodi radna terapija, gdje se neki radni zadaci odvijaju u zatvorenom prostoru.

Centar raspolaže sa manjim stadom ovaca i jagnjadi, odnosno manjom farmom svinja i prasadi, kokoški, te obradivim površinama na kojim uzgajaju ratarske i povrtlarske kulture koje koriste za vlastitu i ishranu domaćih životinja, koje takođe koriste u ishrani, ali ih uzgajaju i za prodaju.

“Ovdje je rad od korisnih faktora i obavezan, ali ne pod moranje. Znači, radna terapija je dio programa, nikoga mi ne možemo natjerati da on ovdje na silu radi, niti se time bavimo. Čovjek jednostavno pronalazi sebe u nekom poslu i kroz taj posao se uzdiže“, kazao je Lalić.

Društvo ne pruža pomoć ovisnicima

Praksa Centra je da njegov program rada provodi osoba koja se susretala i oslobodila ovisnosti od narkotika ili alkoholizma, jer joj je problem poznat i može najbolje razumjeti i pomoći onim koji su sa njom suočeni, pa je do sad kroz njega prošlo nekoliko takvih upravnika.

Sadašnji njegov upravnik koji ovu funkciju vrši od januara imao je ovisnost o alkoholu.

“Ovisnost od alkohola je bila pojačana i zadnjih godina je kulminirala. Ja sam odlučio da potražim pomoć i hvala Bogu našao sam ovaj Centar i po ličnom mišljenju sam dosta uradio na sebi“, istakao je Lalić.

Lalić smatra da društvo teško daje šansu osobi koja je jednom u životu pogriješila i suočila se sa ovisnošću.

“Moje lično mišljenje je da je u ovo vrijeme kada se jednostavno živi tehnički, živi jedan brz život izuzetno malo ima da društvo kao društvo daje podršku tim ljudima. Obično se ograđuje od takvih ljudi i obično se takvi ljudi osjećaju izgubljeno, napušteno. Moje lično mišljenje je da društvo nije naklonjeno za pomoć takvim ljudima, zato jest bitno što ovakvih centara gdje drugačije gledamo na te stvari i da mi nismo oni koji sudimo, već oni koji treba da pomognemo, da razumijemo, da oprostimo i da damo sve što možemo“, rekao je Lalić.

Dodao je da mu se, nažalost čini da su više u društvu prihvaćeni oni koji se bave prodajom narkotika i alkohola i na tome zarađuju, a ne smatraju se ovisnicima.

Borba sa alkoholom duža od četiri decenije

U Centru je i Miloš Škrbić iz Sanice koji se sa alkoholom bori 43 godine. Počeo je piti i pušiti duvan kao tinejdžer, a u Centru se nalazi tri godine. On je rekao da nije bio agresivan u piću i da je volio zaraditi i potrošiti, volio pjesmu i zabavu i uvijek je oko njega bilo društvo u kafanama. Po zanimanju je zubni tehničar i važio je za vrsnog mastora svog posla, međutim primjetio je da mu piće sve više smeta u poslu.

Zaljubila se rakija u mene, ja bih nju da ostavim, ali neće ona mene. Najprije sam volio ja nju, volio sam da pijem, meni je bilo fino, a poslije je zavoljela rakija mene, ali ne volim ja nju, ali ne možeš da je se otreseš, vuče me za rukav, ali sa Božijom pomoći i to se prevazišlo i zato postoje ovakvi centri , rekao je Škrbić i apelovao na sve mlade ljude da se klone alkohola, i drugih opojnih sredstava.

On je rekao da je boraveći kod školskog druga u Varaždinu 40 dana bio na jednom duhovnom ispitu, jer je boravio u kući u kojoj je imao na raspolaganju podrum sa rakijom i i vinom, te dodao da je taj izazov koji je bio pred njim izdržao.

“Nadam se da sam ja to pregrmio, ali ovo je borba dok si živ, jer alkohol je bolest hronična, kao i svaka hronična bolest. Ona može da se zaliječi, ali ne može da se izliječi“, naglasio je Škrbić.

Rad uz podršku donatora

Predsjednik Hrišćanske humanitarne organizacije “Hljeb života“, u čijem sastavu se nalazi Centar, Danko Malešević je rekao da se ideja o otvaranju Centra za rehabilitaciju ovisnika pojavila 2014. godine kad je ovdje stigla grupa mladih iz holandske organizacije “Moji bližnji”, koji su izrazili želju da pomognu u realizaciji tog projekta.

Naveo je da im je pomenuta organizacija donirala kuću u kojoj se Centar nalazi i da su njeni mladi članovi prije par godina izgradili pekaru, te da gotovo svake godine obilaze Centar i kroz svoj doprinos pokazuju da žele da on radi.

“Uglavnom je borba, borba da se čovjek izbori sa samm sobom da odluči. Mi ne možemo nikoga zadržati ovdje ako ne želi da se bori. Ako se želi da bori, može se pomoći ljudima. Svi oni koji su ušli u borbu i koji su proveli ovdje bar jednu godinu dana, izišli su odavde i vidimo da su se neki već vratili svojim porodicama i započeli novi život i to je naš cilj bio i dali smo Centru naziv “Nov početak“ zato što u našim životima bog svakom daje priliku da započne iznova. Mi želimo da budemo ta ispružena božija ruka kojima je potrebna, koji su odbačeni od ovog društva, koji možda lutaju u svom beznađu, da probaju ovdje, ako žele da se bore“, kazao je Malešević.

Prema Maleševićevim riječima Centar, čiji je kapacitet 30 osoba, još uvijek funkcioniše i zavisi od donatora, te podsjetio da im pored holandske organizacije, novčano pomaže njemačka organizacija “Hilfswerk“.

On je rekao da je cilj da Centar preraste u samoodrživu komunu gdje će poljoprvreda biti glavna djelatnost i ujedno radna terapija kojom će se sticati profit.

NAPIŠITE KOMENTAR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime