(FOTO + VIDEO) Mučenje oboljelih od dijabetesa: Tamo gdje život vrijedi manje

Foto: Miren Aljić/Oslobođenje

Mladi oboljeli od dijabetesa tipa 2 iznad 18 godina u Tuzlanskom kantonu od Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) dnevno dobiju po pola trakice za mjerenje nivoa šećera u krvi.

Da bi uspješno vodili svoju bolest, treba im između četiri i šest trakica po danu, te su mnogi često primorani preskakati obavezna mjerenja i inzulin primati “napamet”.

Aldin Balvanović, student iz Tuzle, šest ili sedam puta dnevno prima inzulin. Nekada ga je primoran uzeti bez prethodnog mjerenja, jer nema trakice kojom bi izmjerio nivo glukoze u krvi.

Danas protesti

– Desilo se mnogo puta da nisam mogao izmjeriti, a potom su znale nastupiti i hiperglikemije, čak i teške hipoglikemije, koje su dovodile do jako visokih količina glukoze, kazao nam je Balvanović.

Foto: Miren Aljić/Oslobođenje

Njegov otac Hasan prima penziju oko 450 KM. Samo na trakice mjesečno troši oko 250 KM. Od ZZO TK-a za sina dobije 20 KM vrijednosti trakica u pola godine.

– Dvadeset trakica ne može biti, sedmično potrošimo 50 komada i ni sam ne znam kako uspijevamo. Snalazim se kako umijem, radim fizičke poslove, uzajmim 30 KM da kupim trakice, makar sam ne imao šta jesti, priča nam Hasan Balvanović.

Foto: Miren Aljić/Oslobođenje

Prema aktuelnoj Odluci o listi ortopedskih pomagala, ZZO TK-a za oboljele od dijabetesa tipa 1 starije od 18 godina osigurava tek 20 KM svakih pola godine, što je daleko ispod svih standarda.

Upravo zbog ovoga iz Udruženja Novi horizonti za danas najavljuju proteste građana i djece oboljele od ove bolesti, a posebno zbog činjenice da u ZZO TK-a i dalje stoji neutrošeno 15 miliona KM suficita od prošle godine.

– U nekoliko navrata smo dobili obećanje, ali do danas se ništa nije promijenilo. Tražimo da naša djeca budu tretirana isto kao i djeca u Sarajevu, gdje imaju 50 trakica mjesečno, ističe Indira Bektić-Mujkić, predsjednica Udruženja.

Iako je činjenica da Kanton Sarajevo raspolaže sa više novca, u Udruženju smatraju da sama ta činjenica ne bi smjela biti razlog da dječiji život negdje vrijedi više, a negdje manje.

Foto: Miren Aljić/Oslobođenje

– Ako dajete inzulin napamet, možete dovesti organizam u stanje hipoglikemije, ako ste dali veću dozu nego što je potrebno, ona može dovesti dijete u tešku komu, pa čak i smrt. Ako dijete nije izmjerilo nivo šećera koji je bio visok, a on dao malo inzulina, u tom slučaju dolazi do hiperglikemije, koja može dovesti do ketoacidoze, a potom do zatajenja bubrega, sljepila, infarkta. Tako bi reagovalo svako dijete, i ono u Tuzli i u Sarajevu, dodaje Bektić-Mujkić.

Ova kategorija dijabetičara u Hercegovačko-neretvanskom kantonu dobija 30 KM mjesečno za nabavku trakica.

– Djeca do 18 godina pravo na trakice ostvaruju preko federalnog Fonda solidarnosti, a putem Zavoda pravo na trakice imaju učenici i redoviti studenti od 18 do 26 godina, žene u vrijeme trudnoće, neuposlene osobe koje su prijavljene na Zavod za zapošljavanje i članovi obitelji neuposlenih. Sudjelovanje Zavoda je 30 KM za mjesec, kaže za Oslobođenje Alenka Ban, rukovoditeljica ureda za odnose s javnošću ZZO-a HNK-a.

Ono po čemu je ova kategorija dijabetičara dodatno diskriminirana u TK-u jeste i nabavka ostalih pomagala i potrošnog materijala. Ono što djeca u Kantonu Sarajevo dobiju besplatno, u TK-u moraju platiti i do 3.500 KM.

Iskorak u borbi

– U KS-u je u prethodnoj godini aplicirano 55 inzulinskih pumpi, plus 11 zamjenskih, dok u TK-u nije nijedna, uprkos suficitu od 15 miliona KM. Djeca u TK-u moraju doplatiti 2.580 za prvu pumpu, a za zamjensku 3.500 maraka. U KS-u su inzulinske pumpe besplatne, naglašava Bektić-Mujkić.

Monija Malešević članica je Udruženja Insula iz Mostara, koje okuplja dijabetičare i roditelje djece koja boluju od ove bolesti. Kao roditelja koji svakog dana mora brinuti o trogodišnjem djetetu dijabetičaru, kaže da je posebno obradovalo što će Inicijativa Za život sa manje boli vjerovatno pasti na plodno tlo i promijeniti način liječenja.

Foto: Miren Aljić/Oslobođenje

– Bio bi to uistinu veliki iskorak u našoj borbi. Jedno dijete treba barem osam puta dnevno bosti i iz onih prstića vaditi krv, kako bi se osiguralo pravilno mjerenje i dozirala terapija. Što se tiče trakica, mi smo u povoljnijoj situaciji u odnosu na dijabetičare tipa jedan i dva. Djeca do 18 godina dobijaju trakice od Fonda solidarnosti, a sama Inicijativa Za život sa manje boli usmjerena je da se to osigura za svu djecu. To bi bilo odlično, kazala je.

 

Autori: Miren Aljić i Adnan Demić

NAPIŠITE KOMENTAR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime