Kome je AMUS maćeha, a kome bankomat?

Nije ovo prvi put da se članovi AMUS-a međusobno optužuju i verbalno sukobljavaju jer mnogi od njih smatraju da su “zakinuti i da zaslužuju veći honorar”, dok drugi tvrde da pojedinci AMUS koriste kao bankomat.

Sukob unutar asocijacije je posebno kulminirao kad je Upravni odbor AMUS-a uputio članovima informaciju u kojoj, između ostalog, skreće pažnju na enormne neregularnosti u pogledu emitovanih djela u programima određenih emitera, te da su neki autori zahvaljujući tome odjednom “zaradili” ogromne honorare, dok su drugi dobili mizeriju.

Sto mjesta naprijed

U dokumentu koji su primili članovi AMUS-a navodi se kako su se određeni autori po visini ostvarenih tantijema pomjerili i za stotinu mjesta naprijed. Tako je Slaviša Guja prije pola godine bio na 216. mjestu, a sada je na 10. mjestu ispred Gorana Bregovića, Fahrudina Pecikoze i Željka Joksimovića. Dalje se navodi kako je autor Amil Lojo, prema preliminarnim podacima, dobio veći iznos tantijema od Gorana Bregovića i Edina Dervišhalidovića zajedno. Autor Almir Ajanović, također, ostvario je iznos tantijema skoro četiri puta veći od Fahrudina Pecikoze. Autor Damir Bečić se sa 25. mjesta popeo na deveto te se po visini ostvarenih tantijema izjednačio s autorom Mirkom Šenkovskim, a u odnosu na Dragana Stojkovića Bosanca ostvario dva i po puta veći iznos. Autor Nardin Mašić je u rangu sa Hajrudinom Varešanovićem i Edinom Šaranom po visini ostvarenih tantijema. Berin Tuzlić je ostvario napredak i sa 134. mjesta došao na 22, te na taj način ostvario iznos tantijema koji je veći u odnosu na Hajrudina Varešanovića, Fahrudina Pecikozu i druge autore.

Saopćenje je, kako navode iz AMUS-a, nastalo kao rezultat zapažanja i obavijesti iz Stručne službe nakon preliminarnih rezultata obračuna tantijema za period juli – decembar 2018. o nizu neobičnih promjena (mjereno dosadašnjim rezultatima) u podacima o emitovanju djela samo jedne grupe autora, u evidenciji ukupno tri-četiri od 130 emitera u BiH. Ti su podaci, tvrde, imali za rezultat enormno povećanje autorskih honorara (tantijema) za te autore i, naravno, osnova su za sumnje da je riječ o neregularnostima koje treba provjeriti. Stoga je uprava odlučila da pita sve članove udruženja šta oni o tome misle i da se elektronskom skupštinom izjasne, odnosno da ustvrde da li je ova lista poštena ili ne.

Davor Sučić alias Sejo Sexon, član Upravnog odbora, za Oslobođenje kaže da je ovakav izvještaj doveo funkcionisanje i rad AMUS-a na granice mogućnosti, zbog čega je obustavljena isplata.

– Tražili smo da se elektronskom skupštinom članovi AMUS-a izjasne o problemu, da se izjasne o statutu, koji je rađen po direktivama Evropske komisije, i da se očituju o ovim nepravilnostima. Ukoliko Skupština odobri ove izvještaje i ove finansijske obračune, mi smo spremni da ih prihvatimo, ali ne želimo da budemo realizatori ovakve sumnjive radnje iza koje ne stoji stvarni autorski doprinos, nego manipulacija emitera u sprezi sa pojedinim autorima muzike, ističe on i posebno naglašava da će poslije glasanja članstva biti izvršena isplata.

No, ovaj problem, kako kaže, nije jučerašnji, nego, zapravo, generira iz odbijanja kako dijela članstva, tako i dijela institucija da se primijene propisi Evropske komisije iz 2015. na jedan moderan i legalan način.

– Pošto se propisi nisu usvojili, mi nemamo funkcionalan statut i način da primijenimo neke evropske norme, u prvom redu ne možemo da primijenimo aplikacije koje prate emitovanja pojedinih medija. Tako da su u našoj zemlji mediji u prilici da po sopstvenoj playlisti, prijateljskoj osnovi određuju ko je “najslušaniji”, što nema veze sa realnošću i to ide naruku onim autorima kojima je isti taj medij publisher. Upravo to je i dovelo do situacije da imamo jedno veliko pranje para što se u posljednjoj isplati, odnosno izvještaju pokazalo. Takav jedan izvještaj je istinske autore i njihova djela doveo na marginu podjele sredstava. Dobili su skromne tantijeme, a istovremeno u prvi plan su došli autori koje manje-više niko ne zna i čija djela ćete rijetko čuti u medijima, ogorčen je Sučić, ali je ipak i dalje optimističan da će AMUS iznaći rješenje iz ove situacije.

Enver Šadinlija, član UO AMUS-a, također, misli da se zbog sumnjivih podataka moralo reagovati.

– Da li, naprimjer, blokirati sredstva koja bi trebala po ovom sumnjivom prikazivanju biti isplaćena, sve dok se pravnim radnjama ne utvrde istiniti podaci, a autorima čija je evidencija bez upitnosti – isplatiti zarađeni iznos? I sada će to biti tako provedeno. To će za neko vrijeme odgoditi isplatu, ali – na kraju, niko neće biti oštećen. Nekoliko slučajeva iz ovog obračuna za drugu polovinu 2018. vrlo je indikativno. I bit će predmet ispitivanja, kaže Šadinlija.

– Inače, AMUS ima više od hiljadu članova. Jedan dio, manji od deset procenata, već godinu pokušava smijeniti rukovodstvo i preuzeti mjesta u upravljačkim tijelima. Pri tome se javljaju i separatističke težnje da se AMUS ustroji na principu nacionalne ili regionalne podjele, što je suprotno zakonskim odredbama koje priznaju samo jednu organizaciju ove vrste u cijeloj BiH. To je osnovni uzrok neodržavanja skupštinskih zasjedanja, jer su u pitanju dvije nepomirljive opcije. Zato nema kvoruma. Jer, za kvorum su bitni najuspješniji autori, a oni ne žele nikakve nasilne promjene. Nego još bolje rezultate ove organizacije, koja je i do te „pobune“ izuzetno dobro uradila posao zbog kojeg postoji: što veći značaj udruženja i sve više ubranih tantijema, mišljenja je on.

Bez konkretnih dokaza

Muzičar Almir Ajanović, jedan od prozvanih autora sa liste, kaže da je saopštenje Upravnog odbora za koji tvrdi da je smijenjen na Skupštini od 17. decembra 2018, sačinjeno samo s jednim ciljem: Da se diskredituju članovi čija su imena spomenuta.

– Zanimljivo je da se tu govori o neregularnosti emitera, čime su, zapravo, prozvane RTV stanice koje dostavljaju playliste AMUS-u, s čim autori nemaju nikakve veze. Ali ovdje je jedino bitno bilo spomenuti imena nekoliko autora, staviti im mete na čela, i to baš u vrijeme kada je trebala biti izvršena isplata tantijema, koju svi autori s nestrpljenjem iščekuju. Ne objavivši kompletne rezultate tzv. “preliminarne obrade”, bez ijednog jedinog konkretnog dokaza, dovodeći šest autora u negativan kontekst, pa čak i njihove živote u opasnost, Upravni odbor je prekršio niz pravila. No ni kršenje pravila ne bio nikakav problem ako je to u cilju transparentnosti i poboljšanja rada AMUS-a, ali je u tom slučaju trebalo objaviti kompletan spisak, pa da vidimo gdje je ko. Gdje su članovi Upravnog i Nadzornog odbora, koji su godinama na listi tzv. top-autora? Ovako se nekoliko nas autora, namjerno plasiranim dezinformacijama, našlo na udaru kolega i javnosti. I onda se prije nekoliko dana dešava sada već ustaljena praksa koju Upravni odbor upražnjava već više od godinu. Praktično ucjenjujući članstvo neisplaćivanjem tantijema, Upravni odbor ih poziva da elektronski glasaju za isplatu svima osim onim članovima “kod kojih su konstatovane nepravilnosti”. Slično su nedavno uradili i sa usvajanjem Godišnjeg izvještaja. Zamislite apsurd da članstvo treba glasati o najvažnijim dokumentima, a nema priliku da raspravlja o tome, što je i poenta postojanja Skupštine, ističe on.

U tom novom saopštenju prozvano je 25 autora i 4 RTV stanice. Autora koji su potpisali ugovore s publisherima, što je praksa u cijelom svijetu. Kada se već AMUS skoro nikako i nedovoljno bori za povećanje emitovanja domaće muzike na našim RTV stanicama, onda su to uradili autori, preko publishera. Apsurdno je da je Upravni odbor to zamjerio tek pojedinim autorima, a ne i nekim od članova tog istog Upravnog odbora, koji već godinama imaju publisherske ugovore. Tu očigledno ne postoje neregularnosti i tu svaka obrada podataka odgovara stvarnom stanju. Kako da ne, smatra Ajanović.

On tvrdi da je apsurdno što se u tom saopštenju navodi kako se nakon provjere može ispostaviti da je ipak sve uredu.

– Znači, doveli su ljude u negativan kontekst, oblatili i njihova imena i njihov rad, a tek se provjerom treba utvrditi da li postoje neregularnosti. One neregularnosti za koje se u njihovim saopštenjima tvrdi da su definitivno utvrđene. I onda dolazimo do ključnog razloga, pored onog o beskrupuloznom blaćenju nekolicine članova: Upravni odbor kroz ovo elektronsko glasanje pokušava “progurati” i Statut i neke druge dokumente koji će onemogućiti većini članova AMUS-u da ubuduće učestvuju u donošenju odluka na Skupštinama. Dakle, ako članovi AMUS-a izglasaju dokumente čije usvajanje uopšte nije hitno (što je jedan od uslova za sazivanje elektronske Skupštine), za 95 posto njih to će biti njihovo posljednje glasanje i izjašnjavanje po pitanju bilo čega u AMUS-u. Umjesto da se izjašnjava o tim dokumentima, članstvo treba da zatraži reobračune tantijema za članove Upravnog i Nadzornog odbora, pa ako treba i svih članova, bez izuzetaka, a ne samo pojedinaca, dodaje on.

Iako smo kontaktirali još neke “prozvane” članove “AMUS-a, do objave ovog teksta nismo dobili odgovor.

Piše za Oslobođenje: Džemila Busnov