Šefe, jeste li čuli, pala Srebrenica?

Foto: Oslobođenje

“Jutro je neuobičajeno, ali jezivo, mirno i tiho”, napisao je u svom izvještaju od 11. jula 1995. vojni posmatrač UN-a. I nekoliko sati poslije, u Srebrenici je bilo jezivo

Šefe, jeste li čuli, pala Srebrenica?

05:00, Tuzla – Srebrenica: U štabu UN sektora Sjeveroistok u Tuzli i u komandi Holandskog bataljona u bazi Potočari-Srebrenica očekivali su u ranim jutarnjim satima masovne zračne napade. U telefonskom razgovoru oko pet sati ujutro raspravlja se o mogućnosti zračnih napada oko sedam sati i listi potencijalnih ciljeva.

06:00 – 08:00, Srebrenica: Relativno mirno. Prema izvještaju Holandskog bataljona, niska magla onemogućava zračne udare u jutarnjim satima

07:55, Srebrenica: “Jutro je neuobičajeno, ali jezivo, mirno i tiho. Uobičajenog jutarnjeg pozdrava granatama, iznenađujuće, nije bilo. Vidimo to kao pozitivnu promjenu zbog Natovog ultimatuma, iako još nije ostvaren”, izvijestio je vojni posmatrač UN-a u Srebrenici.

08:00, Srebrenica, Tuzla: Komandant Holandskog bataljona Unprofora zahtijeva zračnu podršku nakon što se magla razišla. Problemi su nastali u štabu Sektora sjeveroistok. Oficir zadužen za zračne napade nije bio prisutan, “zaštičeni” fax nije radio, ili nije radio pravilno, Holandski bataljon nije tačno indicirao ciljeve. Holandski bataljon je tražio zračne udare, a štab Unprofora je razmišljao u odredbama CAS (bliske zračne podrške), za koju pozicija UN-a mora biti napadnuta, što u tom trenutku nije bio slučaj.

10:00, Srebrenica, Tuzla, Sarajevo: Komandant Holandskog bataljona upućuje novi zahtjev za zračnom podrškom. Očekivali su neposredne napade na srpske tenkove južno od grada. Štab Sektora sjeveroistok proslijedio je zahtjev u Glavni štab Unprofora.

10:30 – 11:30, Srebrenica, New York: Obnovljeni tenkovski napad Srpske vojske. Prema podacima koji su 11. jula saopćeni Savjetu sigurnosti UN-a, srpske snage broje između 1.000 – 1.500 vojnika sa 20 oklopnih vozila. Pozicije vojnika i kontrolora UN-a, blizu pozicija Armije BiH, pogođene su iz tenka T-55.

Oko 11:00, Tuzla, Haag: Zamjenik komandanta Sektora sjeveroistok, pukovnik Brantz, poziva Defense Crisis Control Centre u Haagu i razgovara sa holandskim ministrom odbrane. Naglašava značaj zračne podrške. Potom ministar odbrane naziva Yasushija Akashija, specijalnog predstavnika UN-a. Oko 12 sati je direktno pogođena jedna pozicija holandskih vojnika i jedan vojnik je ranjen. Vojnici Armije BiH izvan grada počinju da napuštaju svoje pozicije. U isto vrijeme komandant Unprofora general Janvier i Akashi odobravaju blisku zračnu podršku. Avioni Nato saveza u tom trenutku više nisu bili iznad Jadranskog mora, jer su u jutarnjim satima primili odobrenje od Unprofora da se vrate u svoje baze u Italiji.

12:20, Zagreb: Akashi odobrio blisku zračnu podršku.

12:52, Zagreb, New York: U telegramu broj Z-1130, u kome obavještava Kofija Annana, šefa mirovnih operacija UN-a o odobrenju zračne podrške, Akashi prenosi i razgovor sa Slobodanom Miloševićem, predsjednikom Srbije. “Milošević je naglasio da ce odmah kontaktirati generala Mladića. Također je rekao da on sumnja da će Mladić razumjeti razliku između bliske zračne podrške i zračnih udara, i da zbog toga Mladić može reagirati snažno”, prenio je Akashi Annanu.

13:00 – 13:30, Srebrenica: Grad pod vatrom i sa istoka i sa juga. Holandski oficiri procjenjuju da vojnici Armije BiH mogu da zadržavaju srpsku vojsku samo narednih pola sata. Počinje masovni egzodus izbjeglica prema Potočarima.

13:30, Srebrenica: Vojnici Armije BiH na južnom kraju grada također napuštaju svoje pozicije.

14:00, Srebrenica: Oko 4.000-5.000 izbjeglica nalazi se u blizini baze B-čete. Grad pod vatrom i sa zapadnih brda.

14:30, Srebrenica: Počinje prijevoz izbjeglica holandskim kamionima ka bazi u Potočarima i konačno evakuacija bolnice.

14:40, iznad Srebrenice: Dva holandska aviona F-16 osiguravaju blisku zračnu podršku. Napadnuti tenkovi i radio-toranj. Dva američka F-16 pokušavaju da izvedu zračni udar, ali ne uspijevaju da lociraju ciljeve i napuštaju zračni prostor iznad srebreničke enklave.

14:43, Srebrenica – Kakanj: Prekinuta radioveza jedinica Armije BiH u Srebrenici i Generalštaba Armije BiH u Kaknju.

Oko 15:00, Sarajevo: Premijer Vlade BiH Haris Silajdžić daje izjave za SKY News i TV BiH osuđujući UN za zakašnjelu i preslabu intervenciju u Srebrenici. “To je možda suviše kasno, razgovarao sam sa ljudima iz Srebrenice i oni su me pitali da li su osuđeni na smrt, da li postoji dogovor, da li su prodati”, kaže Silajdžić u televizijskom intervjuu. U popodnevnim satima Silajdžić obnavlja javnu i telefonsku kampanju za ukidanjem embarga na oružje Armiji BiH, i razgovara sa više američkih kongresmena telefonom. Silajdžić podstiče vodeće senatore da traže ponovno uspostavljanje “zaštićene zone UN” u Srebrenici i ukidanje embarga na oružje za BiH.

Tokom popodneva, Haag – Strasbourg – Zenica: Nije poznato kako su pojedini ministri i ministarstva Vlade BiH reagirali 11. jula. U izvještaju podnesenom Skupštini Republike BiH, u analizi uzroka pada Srebrenice, drugog augusta 1996. godine, ministar za odnose sa Unproforom Hasan Muratović je govorio o angažmanu ministra vanjskih poslova Muhameda Saćirbegovića, koji je još od devetog jula bio u Haagu kako bi “sa našim pravnim timom pripremio tužbu protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu”.

“Ujutro, 10. jula, sreo se sa ministrom odbrane i ministrom vanjskih poslova Holandije. Kasno tog dana, nazvao ga je ministar odbrane i obavijestio da su Holanđani zauzeli čvrst stav da zaustave srpsko napredovanje na glavnom putu za Srebrenicu. (…) Kasno te noći, još jednom je razgovarao sa ministrom odbrane. (…) Naša je procjena da su do poslijepodneva 11. jula međunarodni faktori, koji su već bili ubijeđeni u neodrživost istočnih enklava, organizirali zauzimanje Srebrenice sa idejom da ce stanovništvo biti premješteno na teritorije pod kontrolom Vlade BiH. Tog popodneva, 11. jula, ministar vanjskih poslova BiH nalazi se u Evropskom parlamentu gdje su se okupili evropski lideri. Dok je pledirao za finalne akcije za spas Srebrenice, postalo mu je jasno da je sve napušteno i da enklave više nema. Tog dana ponovno je razgovarao sa holandskim ministrom odbrane koji je obećao da će holandske trupe ostati u enklavi sve do evakuacije svih civila. Zahtijevao je da cjelokupno stanovništvo, uključujući i vojnike, bude zaštićeno i evakuirano, s čime se ministar odbrane složio”, rekao je Muratović. Kao ministar Vlade BiH za odnose sa UN-om, Hasan Muratović je 30. juna 1995. proglasio Akashija “nepoželjnom osobom”. Izjavio je da “više nećemo razgovarati sa njim. Akashi više za nas ne postoji. Mi nemamo više o čemu da razgovaramo sa njim”. Tokom juna 1995. godine Muratović je Akashiju zamjerao više stvari, između ostalog sprečavanje plana da Snage za brzu intervenciju (RRF) otvore Sarajevo, te tajne dogovore sa Srbima. U sjedištu UN-a u New Yorku su odgovorili da “nisu dobili nikakvu formalnu predstavku i da Akashi ostaje da radi na svom mjestu, kako bi razgovarao sa svim stranama”.

Oko 15:00, Beograd – Zagreb: Predsjednik Srbije Milošević ponovo kontaktira Akashija. Izjavljuje da su holandski vojnici u području koje drže Srbi zadržali svoje oružje i opremu i da se kreću slobodno.

15:00 – 18:00, Zenica: Održava se sjednica Kluba poslanika SDA u Skupštini Federacije i Republike BiH u Zenici, nakon što je završena sjednica Izvršnog odbora SDA BiH. U Zenici je 11. jula 1995. godine, u poslijepodnevnim satima, održana redovna 37. sjednica Izvršnog odbora SDA BiH i zasjedanje Kluba poslanika SDA BiH (Bošnjaka) u Skupštini Republike/Federacije BiH, na kojima je učestvovalo cjelokupno državno, vojno i političko rukovodstvo, izuzev dr. Harisa Silajdžića, predsjednika Vlade BiH, i Muhameda Saćirbegovića, ministra vanjskih poslova Vlade BiH. U arhivi Stranke demokratske akcije, pod brojem 03/3-011-1247/95 ostalo je zabilježeno da je 11. jula 1995. godine Izvršni odbor SDA BiH razmatrao pitanje kandidiranja vršioca dužnosti potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i člana Predsjedništva Republike BiH i donio zaključak: “Izvršni odbor SDA predlaže da se na mjesto v.d. potpredsjednika Federacije i člana Predsjedništva Republike BiH imenuje Edhem Bičakćić, potpredsjednik SDA, do povratka dr. Ejuba Ganića na tu dužnost. Ustavni osnov za ovu zamjenu definisat će se naknadno”. Za sjednicu Kluba poslanika SDA BiH (Bošnjaka) u Skupštini Republike/Federacije BiH, koja je potom održana u kasnim poslijepodnevnim satima, predložene su dvije tačke dnevnog reda. Prva je bila prijedlog Izvršnog odbora SDA o kandidiranju Edhema Bičakćića za v.d. potpredsjednika Federacije i člana Predsjedništva BiH, a druga rasprava o aktuelnoj političkoj i vojnoj situaciji.

15:30 – 16:00, Zenica: Prijedlog Izvršnog odbora SDA obrazložio je Alija Izetbegović, predsjednik SDA i predsjednik Predsjedništva Republike BiH. Izetbegović je podsjetio da je Ejup Ganić onemogućen da radi nakon saobraćajne nesreće, ali da ozdravljenje napreduje dobro i da će ponovo preuzeti ove dužnosti kad se oporavi. Problem zamjene, naglasio je Izetbegović, ima političku i pravnu dimenziju. Ustavom nije riješeno pitanje na koji se način regulira vršenje dužnosti u ovakvom slučaju, kada je čovjek živ ali onesposobljen na duži rok. Politička dimenzija problema je odgovor na pitanje ko treba da ga zamijeni. Izetbegović je objasnio da se Izvršni odbor SDA BiH jednoglasno odlučio za inžinjera Bičakćića, kao potpredsjednika SDA, poslanika u Skupštini BiH i direktora Elektroprivrede BiH. Razlozi za takvu odluku su njegov politički rejting i ocjena da je on čovjek koji Ganića može odmah zamijeniti. Kao pravnu dimenziju problema, Izetbegović je predstavio dilemu da li je ovo imenovanje na Klubu definitivno ili treba ići i na Skupštinu, da li se imenuje samo za potpredsjednika Federacije ili za sve Ganićeve funkcije. Izetbegović je procijenio da je odluka Kluba neophodna, ali da će biti potrebna i odluka Skupštine. Ako se Hrvati slože, a preliminarno postoji saglasnost, onda ce Bičakćić moći faktički odmah preuzeti dužnost. Predložena je i odluka za zamjenu Ganića u Predsjedništvu, kao jedinom mješovitom organu, ako Bošnjacima i Stranci bude nedostajao taj, Ganićev glas. Inicijativa Izvršnog odbora SDA da se kao v.d. potpredsjednika Federacije i član Predsjedništva imenuje Edhem Bičakćić, prihvaćena je jednoglasno.

Oko 16:00, Zenica: Tek potom je u okviru rasprave o aktuelnoj političkoj i vojnoj situaciji počela rasprava o onome što su sve svjetske agencije već javljale – padu Srebrenice. Bičakćić je u tim trenucima primao čestitke. Alija Izetbegović je pozvao generala Rasima Delića, komandanta Generalštaba Armije BiH, da podnese izvještaj počev od trenutka upotrebe aviona Nato-saveza.

“Evo, počinjem od prve tačke – od Srebrenice. Tačno, došla je informacija da su avioni Nato-pakta dejstvovali. Rezultate ne znamo, ja sam tražio da se provjere i izdao zadatke eventualnog korištenja dejstva Nato-avijacije od strane naše vojske. Kada je riječ o Srebrenici, ja sam očekivao, sto se tiče Unprofora, da će se tako ponašati i tu ništa nije neobično. Neobično je to da evo sada padaju i na posljednjoj toj Srebrenici, koja je demilitarizovana zona. Stvar je političke odluke i državnog stava prema Unproforu šta s njim činiti dalje. A kad je riječ o trenutnoj situaciji u Srebrenici, otprilike, ponavlja se sindrom Goražda u smislu opterećenosti ljudi da će im međunarodna zajednica nešto pomoći. To je ono što je bilo veoma teško, jednom sam ja to govorio, kada fizički čovjek ne može da pristupi, da popravi jednu klimu koja je objektivno takva u Srebrenici da ne postoji jaka ličnost koja bi mogla djelovati tako da stvori jednu koheziju u otporu. Srebrenica ima dovoljno i naoružanja. Znači, stvar je bila da se organizuje otpor. Mi smo u ovih nekoliko mjeseci, između ostalog, obezbijedili da Srebrenica ima više naoružanja i municije nego što je imala u protekle tri godine. Znači, ima i protivoklopnih sredstava za velike daljine. Četiri tenka ne znače ništa ako ima lanser ‘crvenih strijela’ sa dovoljno raketa, ima dovoljno lansera RPG, sa dovoljno municije. Nije to neka ogromna količina, ali to je takva količina koju bih ja poželio u Generalštabu 1993. godine za cijelu Armiju, a da ne govorimo o općinama. Jednostavno, riječ je o, vjerovatno, jednoj klimi koja tamo vlada. Ta klima traje već duže vremena. To je klima da se traži neko rješenje da se pređe u Tuzlu. Mi smo u posljednja dva-tri mjeseca negdje preko 30 vojnih obveznika uhapsili i oduzeli naoružanje. Izdata su sva naređenja što se tiće Srebrenice, imamo dovoljno boraca, sad ima dovoljno i naoružanja. Na pravcima gdje je pružen otpor nije bilo nikakvih problema, nisu pomjereni uopće. Međutim, od Zelenog Jadra, kada je Unprofor napustio tu tačku, izgleda da su se i oni počeli povlačiti. Tako da ove posljednje informacije koje ja imam o ulasku u prve kuće Srebrenice su neprovjerene, a nisu ni moguće. Ali, opet kažem, zavisi od nas, kao naroda na tom području, možemo li se suprotstaviti i vratiti četnike ili ne možemo. Tako da su simptomatične one izjave predsjednika općine koji je više napravio zla sam sebi i Srebrenici, nego što je pomogao tom narodu. On bi morao da organizuje taj narod da pruži otpor, i sigurno da može da pruži otpor napadu četiri tenka. Nama su na neka područja, recimo brčanskom, znali po 50 tenkova istovremeno poslati. Stanje na ratištu BiH je, inače, veoma povoljno za nas. Možda je Srebrenica baš želja četnika da prvo do kraja ispitaju da li je međunarodna zajednica spremna da uopće bilo šta uradi za BiH, da bi poslije možda došle na red one druge enklave, i drugo, da dokaže svom narodu da ima rezultate, ima uspjehe. Ja vam mogu reći da od juna prošle godine mi nismo izgubili ni stopu naše zemlje. Naravno, oslobodili smo mnogo šta. U ovoj godini je, uključujući ova četiri mjeseca primirja, koje ipak nismo mogli baš tako aktivno koristiti, oslobođeno negdje 500 i nesto kvadratnih kilometara. To je jedan posto Bosne i Hercegovine”, rekao je komandant Generalštaba Armije BiH general Rasim Delić.

U 25 minuta izlaganja o aktuelnoj političkoj i vojnoj situaciji u BiH 11. jula 1995. godine, general Delić je Srebrenici posvetio pet minuta. Ostatak izlaganja bio je posvećen operaciji Armije BiH oko Sarajeva, općim procjenama stanja, unutarnjim problemima Armije i odnosu Armije i državnih organa BiH.

Oko 16:00, Srebrenica: Stanovništvo i vojnici Armije BiH napustili grad. U 16:20 vojni posmatraci UN-a su izvijestili da su Srbi zauzeli Srebrenicu. Lokalni srpski komandanti zaprijetili ubijanjem holandskog osoblja i granatiranjem različitih sela ukoliko budu nastavljeni zračni napadi.

16:50, Haag – Zagreb – New York: Holandski premijer, ministar vanjskih poslova i ministar odbrane nalaze se u Defense Control Crisis Centre u Haagu. Ministar odbrane naziva Akashija kako bi otkazali treći zračni napad. Akashi šalje novi telegram Annanu u New York da su zračna prisutnost i podrčka otkazani jer su na terenu sada pomiješani srpski vojnici, civili i osoblje UN-a.

Oko 17:00: Granatiranje na području Srebrenice je prestalo i vojska bosanskih Srba izdala ultimatum da izbjeglice i Unprofor napuste enklavu kroz zaštićeni koridor.

17:15, Sarajevo – Zagreb: Glavni štab Unprofora odustaje od trećeg zračnog napada i naziva Akashija u Zagreb, ne znajući za njegov prethodni razgovor sa Haagom. Razlog tome je izvještaj komandanta Holandskog bataljona da su Srbi osvojili Srebrenicu i da prijete napadom na bazu UN ispunjenu izbjeglicama.

Između 16:00 i 18:00, Zenica: U nastavljenoj raspravi na sjednici Kluba poslanika SDA u Skupštini Republike i Federacije BiH, najviše vremena je posvećeno operaciji deblokade Sarajeva. General Delić je u svom izlaganju ocijenio da je povoljna klima i u izvođenju operacija oko Sarajeva i da su “četnici u najtežoj poziciji u ratu”. “Neki potezi Karadžića su veoma racionalni u ratu”, rekao je između ostalog Delić, zaleći se da ne zna “da li ćemo liberalnim odnosom prema ratu moći dalje mobilisati ljude”. Ali civilni predstavnici, političari, poslanici i direktori okupljeni na zeničkom sastanku, potpuno su drugačije predstavljali “aktuelno političko i vojno stanje”.

Tako je jedan visočki predstavnik, žaleći se na posljedice operacija oko Sarajeva, između ostalog rekao: “Mi ni danas nemamo u Visokom kontakt sa vojskom. Ne znamo ni ko hapsi ljude po Visokom, niti da li smijemo izlijepiti plakat za dženazu. Život je postao nesnošljiv. Tog grada neće više biti, ako se ovako nastavi. Znamo i za dva ranjena u Goraždu, a ne znamo istovremeno za 12 poginulih u Visokom. Ne mogu shvatiti da se ne može dati znak za uzbunu kada počne naša operacija. Svi civili su poginuli u avliji. Istovremeno, svi dućani su opljačkani, kome da se požalimo? Vojnike, koji su trenutno po Visokom, kupe po ulicama pijane”. General Delić je odgovorio da “Armija nema veze s tim da li ćete vi objaviti na televiziji vijest o poginulima”, ali “objavljivanje uzbune pred početak operacija Armije BiH bilo bi demaskiranje operacije”.

“Što se tiče alkohola, i u mom kraju ljudi piju, i pitanje je koliko će trebati vremena za njihovo prevaspitanje”, rekao je Delić.

“Samo, problem pljačke ostaje”, odgovorio je Izetbegović.

“U Sarajevo nisu ušli četnici, a sve radnje su opljačkane. Kada sam ja polagao ustavno pravo, profesor Čemerlić je jednom mom kolegi Reši postavio pitanje: od koga Ustav brani čovjeka? Rešo je nabrajao kriminalce, unutrašnje i vanjske neprijatelje i slično, a profesor Čemerlić je rekao: ‘Zapamtite, Rešo, Ustav brani čovjeka od vlasti. Niko opasniji narodu nije od njegove vlasti'”.

Izetbegović je rekao da vojska mora da zna šta može da radi, jer nećemo opet diktaturu.

“Ti komandanti korpusa će se staviti pod kontrolu ili ćemo ih promijeniti”, rekao je Izetbegović, nabrajajući primjere samovolje oficira koji ugrožavaju normalno odvijanje civilnog života u nizu područja.

“Čilj je bolji život ljudi, nije ratovanje cilj. Nećemo mi to sad mijenjati. Imaju neke granice šta i ratnici mogu da rade”, rekao je uzbuđeno Izetbegović.

“Što se tiče operacije koja je u toku, ona nije postigla one rezultate koje su optimisti očekivali. Bio sam veći optimista. Jučer smo detaljno analizirali i operacija se smatra do sada uspješnom. Od ove operacije ne dižemo ruke, jer je bitka za Sarajevo bitka rata. Svi shvataju da sa ovom bitkom dobija se rat”, rekao je Izetbegović.

“Malo o Unproforu. Niko ga ne voli, ali on je neka vrsta nužnog zla. Morate razumjeti. Vidite Srebrenicu. Da smo se odlučili – Unprofor van, ne bi bilo ovog bombardovanja. Da njih nema, ne bi bio upotrijebljen Nato. Unprofor je i način da se stavi u pogon međunarodna zajednica. Nama Unprofor treba dok mi ne možemo da uradimo ono sto oni rade. Drže aerodrom, time čuvaju tunel, čuvaju Srebrenicu, Bihać, voze konvoje za Goražde…

Međunarodna zajednica drži i zonu zabranjenog letenja iznad BiH. Time je 20-30 aviona i helikoptera prizemljeno. Uprkos emocijama, to treba imati u vidu. Nadamo se da im od novembra nećemo morati produžiti mandat”, objasnio je Izetbegović, otkrivajući poslanicima da npr. strategija američkog republikanskog lidera Boba Dolea za skidanje embarga na oružje znači, ustvari, skidanje američke i međunarodne obaveze prema BiH.

“Imaju pravo u tom pogledu, kada bi to uradili, ne bi imali više pravo pozivati ih na obavezu prema BiH”, rekao je Izetbegović.

U raspravi su ušestvovali i drugi poslanici i političari. Tako je Mirsad Đapo (SDP), konstatirajući da je on jedini među prisutnima koji nije član SDA, postavio niz pitanja, posebno oko hrvatske politike u BiH i njenog odnosa prema operaciji deblokade Sarajeva. Izetbegovič je odgovorio da nema nikakvih promjena, jer ista stvar traje već tri godine. General Delić je potvrdio da nema nikakvih promjena.

“Oni neće ući u borbu dok se ne postigne uspjeh, dok ne budu mogli da dobiju svoj dio Sarajeva. Vojnički gledano, ne može biti nikakvih hrvatskih općina”, rekao je Delić.

Amila Omersoftić, direktor RTV BiH, bila je ohrabrena time što Srebrenica ima oružje. Požalila se istovremeno da RTV BiH ne može objaviti nijednu informaciju dok je ne potvrdi nadležni korpus.

“Shvatam embargo na informacije, ali zaostajem i kasnimo za drugim televizijama i po 12 sati”, objasnila je Amila Omersoftić.

Dževad Mlaco, gradonačelnik Bugojna, tražio je zabranu alkohola i psovke u vojsci, jer trenutno od 195 regruta u Bugojnu, 100 klanja i oni ne podnose oficire koji psuju i piju. Safet Oručević, gradonačelnik istočnog Mostara, podržao je kritike na račun nekih “oficira koji se ponašaju poput vojne hunte i stvaraju atmosferu kao u vrijeme invazije srpskih i crnogorskih rezervista 1991. i 1992. godine i atmosferu straha od vlastite vojske”.

Oručević je postavio pitanje kakvu armiju hoćemo, jer ovakvu ne možemo više izdržati. General Delić je pred kraj sjednice obavijestio poslanike SDA u Skupstini BiH da je zadnja veza sa Srebrenicom ostvarena u 14 sati i 43 minuta, da je Nato dejstvovao dva puta i da veza sa Srebrenicom više nema.

Oko 18:00, Zenica: Na kraju sjednice Edhem Bičakćić se zahvalio poslanicima na povjerenju. “Nastojat ću da opravdam povjerenje i da nastavim da radim kao što je radio profesor Ganić”, rekao je Bičakćić. Sjednica u Zenici je završena do 18 sati, kako bi mogla da bude održana ranije najavljena tribina Izvršnog odbora SDA Zenica. Kada je poslanik iz Tešnja dr. Ekrem Ajanović, po završetku sjednice, ispred zgrade zeničke općine sjeo u službena kola, vozač ga je upitao: “Šefe, jeste li ćuli, pala Srebrenica? “Poslanici SDA BiH u Skupštini BiH su tako posljednji saznali za pad Srebrenice.

Veče: Oko 25.000 izbjeglica stiglo u Unproforovu bazu u Potočarima. “Nažalost, nekoliko sati nakon pada Srebrenice, došli su izvještaji o izvlačenju civila, uključujući i žena iz autobusa i kamiona kojim je vršena evakuacija, od strane srpskih vojnika. Po instrukcijama predsjednika Izetbegovića, ministar Saćirbegović stupa u kontakt sa raznim međunarodnim političarima i zvaničnicima UN-a, uključujući i gospođu Madeleine Albright, ambasadora SAD i holandskog ministra odbrane”, rekao je Hasan Muratović u izvještaju Skupštini BiH. Ministar Saćirbegović je od stupanja na dužnost ministra vanjskih poslova Vlade BiH prihvatao jedino predsjednika Izetbegovića kao naredbodavca. Sukob Silajdžica, kao premijera, i Saćirbegovića, kao ministra vanjskih poslova, kulminirao je javnim Silajdžićevim zahtjevom za njegovu smjenu, nakon pada Srebrenice.

20:14, Zagreb – New York: Akashi izvještava Annana u telegramu Z-1138 da Specijalni predstavnik Visokog komesara za izbjeglice namjerava da sutra putuje u Tuzlu kako bi sreo bosanskog ministra za izbjeglice. UNHCR procjenjuje da više od 75 posto izbjeglica može željeti da ode prema Tuzli. “Pozicija bosanske vlade prema ovom delikatnom pitanju bit će također istražena od UNHCR-a”, napisao je Akashi. Kasnije će obavijestiti sjedište UN-a u New Yorku da bosanska vlada traži da međunarodna zajednica preuzme brigu o izbjeglicama u tuzlanskoj zračnoj bazi.

23:15: Mladić u susretu sa Unproforom proglašava primirje do sutradan u 10 sati. Hiljade muškaraca pokušava da se kroz šume probije do Tuzle. Počinje najveći masakr u Evropi nakon završetka Drugog svjetskog rata, prenosi Oslobođenje.

Ostavite svoj komentar