(VIDEO) Migranti su sramota svijeta

Dr. Ali Abu Sedra je pionir u nekoliko oblasti prava, čovjek koji je igrao istaknutu ulogu u vodećim međunarodnim preduzećima i projektima. Doktor prava iz međunarodne ekonomije boravi u Sarajevu i govori za TV1.

Doktore Abu Sedra, imali ste iskustva iz prve ruke sa izbjeglicama iz BiH kojima ste pomagali sa imigracionim statusom, kao advokat u Velikoj Britaniji. Možete li nam reći nešto o tome kakav je osjećaj biti u Bosni nakon toliko vremena?

– Jako sam sretan što sam došao u zemlju koja u mom srcu zauzima jedno veoma specijalno mjesto. Upoznao sam mnogo Bosanaca, ali ne u njihovoj zemlji. Upoznao sam ih u Evropi, većinom u Engleskoj, kada su mi dolazile brojne izbjeglice iz Bosne za vrijeme rata.

Težak izbor

– Imao sam tu čast i privilegiju da mi se pruži šansa da pomognem tim ljudima, kojima je tada pomoć zaista bila potrebna. Bio sam zapanjen kako su ovi ljudi, uprkos veoma lošoj situaciji, kontrolirali svoje ponašanje i emocije te ostali pribrani. To mi je dalo osjećaj da su ti ljudi veoma obrazovani i puni razumijevanja. Veoma su posebni. Od tada sam imao veliku želju da dođem. Danas sam ovdje, u zemlji iz koje znam mnogo ljudi, ali koju nisam do sada vidio. Ovdje sam već drugi dan. Idem u obilazak i volio bih sresti ljude koje sam upoznao dok su bili izbjeglice, a danas su u svojoj zemlji sa svojim porodicama.

Da li ste upoznati sa trenutnom situacijom sa izbjeglicama i migrantima u BiH, posebno u Unsko-sanskom kantonu? Mnogo ih je, a Evropska unija im ne dozvoljava da nastave put dalje.

Da. Znam da ovi ljudi dolaze kao izbjeglice i da Bosna rado ispunjava svoje dužnosti po međunarodnom pravu, da im osigura potrebnu podršku. Međutim, možda veći broj njih želi ići u druge zemlje i sada je pred Bosnom težak izbor. Bosna nije članica Evropske unije i zato prima ograničena sredstva za podršku izbjeglicama, ali mogla bi dobiti podršku Ujedinjenih naroda. Susjedne države i Evropska unija, koja je odmah pored, trebaju to uzeti u obzir, te razumjeti da Bosanci žele pomoći tim ljudima, jer su i sami jednom bili izbjeglice i da su pravi ljudi za pružanje podrške, budući će to učiniti od srca. Apeliram na Evropsku uniju i susjedne zemlje da pruže svu neophodnu podršku Bosni i Hercegovini, da joj omoguće da ispuni svoju dužnost i pomogne izbjeglicama. Kada je riječ o ljudima koji žele otići negdje drugdje, mislim da su Bosanci tu u teškoj situaciji, jer prema zakonu im mogu pružiti samo zaštitu, podršku i, ukoliko izbjeglica koja boravi ovdje zatraži da ode recimo u Švedsku, Englesku ili bilo koju drugu zemlju, a ta zemlja to prihvati, Bosna je dužna omogućiti odlazak te osobe, ali BiH ne može prisiliti druge zemlje da prihvate takav zahtjev. Očito je riječ o veoma teškoj situaciji. Mislim da postoji potreba za saradnjom i stvaranjem neke vrste kanala komunikacije, da bi se stvorilo razumijevanje za ovakve slučajeve da se omogući odlazak ljudi koji žele ići i već imaju rodbinu u drugim zemljama.

Kako gledate na pozive određenih dijelova bh. vlasti da se na granici sa Srbijom i Crnom Gorom rasporedi vojska radi zaustavljanja ilegalnih prelazaka izbjeglica i migranata, i naravno, kako komentirate činjenicu da Evropska unija, odnosno, bogate evropske zemlje problem zaustavljaju pred svojim vratima i ostavljaju te ljude u siromašnijim zemljama poput BiH?

– Bosna ne može kršiti međunarodno pravo i postati mjesto koje šalje izbjeglice u druge zemlje. Mislim da je slanje trupa na granicu posebno teška odluka.

Historija se ponavlja

– To se neće lijepo reflektirati. Postoje drugi načini da Bosanci, Evropska unija i susjedne zemlje sjednu za sto i dogovore najbolji način rješavanja pitanja izbjeglica, ali i osiguranja njihovih prava.

Kada pogledate izbjeglice iz rata u BiH i izbjeglice iz rata u Siriji, primjećujete li sličnosti između te dvije grupe?

– To je gotovo, rekao bih, identična situacija. Ljudi su bili prisiljeni napustiti svoje domove, voljene i rodbinu. Čini mi se da se historija ponavlja. Historija Bosne se ponavlja, ali sada sa drugom zemljom, ne sa Bosancima već sa Sirijcima. Saosjećao sam sa Bosancima, a isti osjećaj sada imam prema Sirijcima. Sramota je da svijet ne može zaštititi ljude koji su napustili svoju zemlju, ne zato što su počinili neki zločin ili se neprimjereno ponašali. Nisu tražili ništa drugo nego da žive normalno, u miru i da doprinose i pomažu.

Autor: Andi Mioč/TV1

Ostavite svoj komentar