Znanje je naša svojina, a ne roba

Foto: novovrijeme.ba

U ekspozeu premijera Vlade Kantona Sarajevo i Sporazumu o prioritetima skupštinske većine tokom mandata 2018-2020, pod prioritetnim mjerama raspoređenim po resornim ministarstvima, u sklopu onih za Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih navodi se i zalaganje za potpuno besplatno obrazovanje redovnih studenata.

U vezi s ovim obratili smo se i rektoru Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifatu Škrijelju, koji kaže da o “inicijativi u vezi sa besplatnim školovanjem u Kantonu Sarajevo nismo kao Univerzitet na našim organima i tijelima ništa razgovarali i u tom pogledu ne mogu ništa šire o tome govoriti”.

Podrška

Navodeći da ne zna konkretno detalje kako je Vlada zamislila da to ostvari, dr. Asim Mujkić, profesor sa Fakulteta političkih nauka UNSA, kaže da generalno govoreći “besplatno obrazovanje spada u fundamentalne vrijednosti lijeve i socioliberalne, da tako kažem, opcije. Postoje različiti oblici roditeljske participacije, postoje skupi udžbenici… Jedna dubinski neegalitarna SAD obezbjeđuje, na primjer, djeci na početku školske godine olovke, papire, sve udžbenike, a zemlja koja se dičila nekom svojom socijalnom osjetljivošću bila je bivša Jugoslavija i poslije ove zemlje nisu ni blizu tome. Generalno, to je jedan cilj vrijedan borbe. On se uklapa u savremene emancipatorske strategije da je znanje zajednička svojina, da nije roba kako smo mogli da vidimo kada studenti demonstriraju širom Evrope, pa i u Tuzli, recimo i u Zagrebu, dakle, apsolutno to je jedan cilj koji treba podržati, za koji se treba boriti”.

Što se tiče detalja ili programa, dr. Mujkić kaže da nije naišao na to, pa ostavlja otvorenim pitanje kako će se to i u kojim sferama realizirati.

Pojašnjavajući kako prvi put čuje za jednu ovakvu inicijativu, Predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu Hamza Vahid El-Din, kaže da je svako “oslobađanje troškova studenata, kao jedne od najugroženijih kategorija stanovništva u BiH, pozitivno”, dodajući i da nije siguran na koje se kategorije studenata to odnositi, s obzirom na to da u kategoriju redovnih studenata spadaju redovni studenti koji su na budžetu i redovni koji sami sebe financiraju, odnosno redovni samofinancirajući.

“Ukoliko bi došlo do oslobađanja studenata koji su na budžetu, s druge strane ništa ne bi bilo učinjeno za studente koji sami sebe financiraju. Nastao bi još veći jaz između te dvije kategorije, uzimajući u obzir da je taj jaz na nekim fakultetima, zaista, veliki i njihove školarine se kreću od dvije, tri pa do šest-sedam hiljada KM, dakle, na taj bi način nastao još veći jaz. Ali, svako oslobađanje plaćanja studenata je pozitivno i volio bih da se u toj mjeri nešto umanji i studentima koji sami sebe financiraju”, kaže El-Din.

Prvi put za ovu prioritetnu mjeru čuje i Amar Kolašinac, predsjednik Udruženja studenata Farmaceutskog fakulteta UNSA, koji kaže da je “lijepo ako postoji ta inicijativa od našeg osnivača”.

“Vjerujem kako je budućnost naše zemlje u smislu perspektive mladih ljudi direktno određena uspostavljanjem besplatnog školovanja za sve redovne studente, potpunom autonomijom univerziteta, te visokim obrazovanjem kao javnim dobrom koje je čvrsto povezano s tržištem rada”, kaže Segmedina Srna-Bajramović, zastupnica SDP-a BiH u Skupštini Kantona Sarajevo.

Dodaje da “što se mene tiče, u potpunosti podržavam ukidanje školarina, ukoliko postoji konsenzus za takvu politiku među svim sudionicima. Jasno je da u izboru takve javne politike šaljemo znak da država, povećanim investiranjem javnih sredstava u sistem visokog obrazovanja, prepoznaje važnu ulogu visokog obrazovanja u stvaranju društva znanja, te da namjerava sistemski riješiti problem nedovoljnog broja visokoobrazovanih građana”.

Ciljevi EU

Srna-Bajramović napominje i da, osiguravajući besplatni studij svim redovnim studentima javnog univerziteta, “mi osiguravamo da postepeno raste broj visokoobrazovanog radnoaktivnog stanovništva i da se koliko-toliko pokušamo približiti ciljevima EU do 2020. gdje se želi ostvariti procenat do 60 posto visokoobrazovanog radnog stanovništva”.

Skreće pozornost i na to da se pitanje o jednakom pristupu obrazovanju ne bi trebalo svoditi isključivo na temu “besplatnog obrazovanja” ograničavajući je samo na ukidanje školarina i da to samo po sebi neće ukloniti osnovne financijske prepreke u visokom obrazovanju, “bez da se sistemski ne reformiše kompletan sistem studentske podrške”.

Školarine su, pojašnjava, samo dio problema ako se govori o financijskim preprekama i jednakosti pristupa te da je stoga nužno osigurati i adekvatne mehanizme financijske podrške za studente nižeg socioekonomskog statusa, ako se uistinu želi osigurati da visoko obrazovanje postane pravo “koje mogu realizirati svi pojedinci isključivo na temelju sposobnosti i bez obzira na njihov materijalni status”, a ne da postane privilegij društvenih skupina.

Ostavite svoj komentar