Kako je siromašni radnik sa plantaže prodao dušu đavolu i postao blues legenda

Foto: Od siromašnog, mladog čovjeka do blues legende - Robert Johnson /Preuzeto: Oslobođenje

Smatraju ga blues legendom i osobom koja je lično kreirala Delta blues – Robert Leroy Johnson je američki blues muzičar koji za vrijeme svog vijeka na Zemlji nije ostvario značajniji komercijalni uspjeh, ali je njegova sposobnost pjevanja, sviranja gitare i pisanja pjesama izvršila direktan utjecaj na mnoge slavne muzičare.

Keith Richards iz Rolling Stonesa je jedna od legendi koja se kune u Johnsonov rad, a historičar i muzičar Elijah Wald je u više svojih djela naglašavao Johnsonovu nevjerovatnu, skoro nadnaravnu sposobnost da odmah nakon slušanja pjesme uzme gitaru i odsvira ono što je čuo bez greške.

Johnson je za vrijeme svog života ušao u studio samo dvaput – u San Antoniju 1936. i Dallasu 1937. godine. Ta dva boravka u studiju osnova su Johnsonovog studijskog nasljeđa – snimio je 29 pjesama. Nije birao gdje će svirati, a blues je poklanjao svima koji su ga željeli čuti. Proveo je najveći dio svoje kratke karijere u zadimljenim, malim kafanama gdje su se okupljali siromašni Afroamerikanci, putujući između gradova. Zbog svog talenta Johnson je, nesumnjivo, zaslužio mnogo više.

Pokretanje novog muzičkog pravca, neosporan talent i utjecaj koji je izvršio na blues, jazz i rock’n’roll padaju u sjenu pred legendom koja je i dan-danas aktuelna i koja tjera mnoge mlade muzičare da pokušaju izvesti ono što je Johnson navodno uradio.

Po legendi, Johnson je kao mladić radio na plantaži u ruralnom predjelu Mississipija. Izgarao je u vatri želje da postane slavan blues muzičar. Nepoznati savjetnik (ili savjetnica) rekli su mu da je to sasvim moguće – ukoliko odnese svoju gitaru u ponoć na raskrsnicu blizu plantaže Dockery.

Johnson je u ponoć prošetao do raskrsnice, noseći gitaru u rukama. Nije imao nikakvih očekivanja, nije znao šta bi se tačno trebalo desiti, pa se nemalo iznenadio kada mu je prišao krupni crni čovek koji je uzeo gitaru iz njegovih ruku i naštimao je. Crni čovjek je odsvirao nekoliko pjesama, a onda gitaru vratio njenom vlasniku. Primivši instrument, Johnson je dobio i enorman talent. Tek tada mu je postalo jasno da je potpisao ugovor sa đavolom, sporazum koji mu je pomogao da svojim novostečenim sposobnostima učestvuje u kreiranju zaraze zvane rock’n’roll.

Pjesme “Crossroad” i “Me And The Devil Blues” su uklete paklenom atmosferom, a stih “Hello Satan, I think it’s time to go” (“Pozdrav Satano, vrijeme je da se krene”) snimljen je decenijama prije takozvane Satanske panike koja i dan-danas, do određene mjere, trese tlo Sjedinjenih Američkih Država.

Mnogo toga vezano za Johnsona obavijeno je velom tajne. Niko ne zna gdje je njegov grob, iako tri obilježja pokazuju da je upravo pokopan na mjestu gdje se ona nalaze. Nema traga ni raskrsnici, iako turističke lokacije u Clarksdaleu i Memphisu posjećuje veliki broj turista, mahom muzičara koji se možda nadaju susretu sa krupnim crnim čovjekom.

Foto: BluesA nastupa u Klubu Jedan u subotu, 25. maja

Ukoliko volite magiju bluesa, ne morate prodavati dušu đavolu da bi uživali. Dođite na raskršće Kulovića i Ulice Branilaca Sarajeva i skrenite ka Ulici Branilaca Sarajeva 25. Na toj adresi nalazi se Klub Jedan, u kojem će u subotu, 25. maja zasvirati četveročlani sastav BluesA.

BluesA će svim prisutnim u subotu ponuditi nezaboravno iskustvo i hipnotizirajuće ritmove neopravdano zapostavljenih zvukova izvornog bluesa, sirovog countryja i žestokog rock’n’rolla. Ulaz je besplatan, a svirka počinje u 21 čas.

 

Autor: Arnel Šarić

Izvor: Oslobođenje