Raspada se kupola ispod koje je najopasnija stvar na svijetu

Foto : Youtube/Screenshot
Kupola je počela pokazivati znakove pucanja uslijed velikih vjetrova i morskih valova na pustom otoku

Otok Runit je maleni otok koji se nalazi u sklopu Enewetak (ili Eniwetok) atola, skupa od 40 otočića u Tihom oceanu. Najpoznatiji je po izuzetno radioaktivnom otpadu koji se na njemu nalazi, no uprkos tome otok je proglašen sigurnim za život.

U kasnim ‘70-im, u pokušaju da očiste otoke od radioaktivnog otpada koji je ostao nakon silnih eksplozija i testiranja, američka vlada je na njemu napravila kupolu, nazvanu kaktus, u koju je pospremila radioaktivni materijal i otpad iz različitih nuklearnih testiranja vođenih tokom Hladnog rata. Kao baza za za kupolu čija je izrada koštala oko četvrtinu milijarde dolara poslužio je gigantski krater koji je stvorila 18-kilotonska nuklearna bomba. Zidovi kupole su napravljeni od oko pola metra debelih 358 betonskih ploča, a cijela površina zauzima oko 10.000 kvadratnih metara.

Foto : Wikipedia

Sada se aktivisti za zaštitu okoliša boje da bi se ta kupola, koja već pokazuje znakove pucanja, tijekom oluje ili nekih drugih prirodnih pojava, mogla raspasti a sav taj radioaktivni materijal mogao izaći na površinu.  Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres rekao je da je predsjednik Maršalovih otoka “jako zabrinut zbog rizika od ispuštanja radioaktivnog materijala koji se čuva u nečem poput lijesa”, piše Popular Mechanics. 

Oblak radioaktivne prašine proputovao je preko 150 km udaljenosti te zagadio nekoliko nastanjenih otoka u blizini atola. Domorodci su evakuirani, ali su svejedno kod 83 njih zabilježene opekotine, dok je jedan japanski brod ulovio radioaktivnu ribu koja je vjerojatno dospjela na japansko tržište.Ovakva testiranja uzrokuju radioaktivno zagađenje pijeska, tla, i ostalih objekata koji se nalaze na tom području. U tom “kaktus krateru” nalazi se oko 88.160 m3 zagađenog otpada. Kupola tog “kaktus kratera” golema je, no nikada nije bila zamišljena da bude trajna. Danas pokazuje znakove pucanja, a zbog globalnog zatopljenja i povećanja razine mora, Tihi joj ocean postaje sve bliži. I nije zapravo jasno kako će se ovaj problem riješiti. Trenutačno njime upravlja vlada Maršalovih otoka , a od 1979. godine potpisan je sporazum po kojem SAD ne snosi nikakvu odgovornost za bilo koje probleme koji mogu nastati od tih ostataka, tih prijašnjih nuklearnih eksperimenata.

Američka je vlada provela 67 nuklearnih testova na području otoka tijekom Hladnog rata, među kojima i 1954. godine zloglasno Castle Bravo testiranje. Bila je to eksplozija nove hidrogenske bombe, ali su znanstvenici podcijenili štetnost i razmjere opasnog materijala nakon detonacije. Eksplozija je imala ekvivalent od 15 megatona – dvostruko više od predviđenog. Detonacija je izbacila i neočekivano veliku količinu radioaktivnog materijala, kojeg je promjena vremena raspršila nad velikim područjem.

No Maršalovi otoci su malena i siromašna država koja nema dovoljno resursa da se s tim otpadom može baviti sama. SAD čiji je otpad koji se nalazi unutra nije obavezan zemlji ponuditi pomoć u rješavanju problema, no sigurno je, u slučaju eksplozije kupole, kako će oni biti proglašeni krivcima ako, tj. kada do nje dođe. A to je, kako kažu aktivisti, samo pitanje vremena.

NAPIŠITE KOMENTAR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime