U ovom gradu niko nije umro već 69 godina

Foto: Wikimedia Commons

Arktički grad Longyearbyen u norveškom Svalbard otočju poduzeo je neke neobične pravne korake kako bi zabranio smrt, piše express.hr

Naime, od 1950. apsolutno je protuzakonito umrijeti u tome gradu. Čak i ako ste tamo živjeli cijeli život, u slučaju dijagnoze teške i smrtonosne bolesti bit će vam organiziran prevoz s otoka te ćete svoje posljednje dane morati provesti negdje drugo. U slučaju iznenadne smrti, što se rijetko događa zbog velikog praćenja zdravlja, tijelo se brzinski prevozi negdje gdje će biti i zakopano.

No, zašto su Norvežani uveli tako bizaran zakon? Iako zvuči uznemirujuće, cilj je zaštititi ostatak stanovništva. Sredinom prošlog stoljeća otkriveno je kako se pokopana tijela na lokalnom groblju ne raspadaju već dugotrajno smrzavaju u zemlji, zahvaljujući permafrostu tj. stalno smrznutom tlu. Kao rezultat toga, smrtonosni virusi zarobljeni u tijelu preminulog mogu preživjeti, ali i zaraziti ostatak ljudi uslijed topljenja permafrosta.

Iako zvuči kao scenarij iz apokaliptičnih filmova, to nije znanstvena fantastika, jer se slično već dogodilo. U augustu 2016. došlo je do izbijanja antraksa u sjevernom Sibiru, zbog čega je jedan dječak preminuo, a 90 ljudi je hospitalizirano u teškom stanju. Ljudi nisu bili jedine žrtve, znanstvenici su potvrdili kako je oko 2300 jelena umrlo od antraksa. Do epidemije je došlo uslijed velikog toplotnog vala 2016., a posljednje zagrijavanje sličnih razmjera prije toga dogodio se 1941. godine.

Nedavno su znanstvenici pronašli tragove španjolske gripe u plućima njenih žrtava, a uzorci tijela pronađeni su sačuvani u permafrostu Aljaske, gdje se nalaze još od 1918, piše IFL Science. Iako se ne može točno utvrditi koliki stvarni zdravstveni rizik prijeti iz virusa i bakterija u mrtvim tijelima, zna se kako su neki poput antraksa dugotrajno opasni, jer potječu iz spora koje mogu preživjeti i preko 100 godina.

No, zakon koji je zabranio smrt nije jedina neobičnost Longyearbyena, koji se nalazi točno na pola puta između norveške obale i sjevernog pola.

Među stanovnicima grada nema starosjedioca, a iako u gradu žive porodice koje su tu već nekoliko generacija, većina se ljudi ne zadržava tamo. Najraniji stanovnici bili su rudari ugljena, po čijem je pronalasku i grad osnovan. Kako nema velike tradicije života u gradu, nije došlo ni do imenovanja ulica, već se služe jednostavnom praktičnosti – ulice imaju samo brojeve.

U Longyearbyenu od kraja oktobra do sredine marta vlada potpuni mrak, poznat i kao polarna noć. Zbog toga je ovo mjesto i turistička atrakcija, jer je odlično za razgledavanje fenomena aurore borealis. Za razliku od polarne svjetlosti, u gradu teško da ćete vidjeti mačku. Ne drže ih kao kućne ljubimce, a nema ni divljih mački. Razlog nije antipatija spram tih životinja, već velik broj arktičkih ptica čiji je Svalbard stanište. Da ne bi ugrozile njihove živote, vlasti su zabranile držanje mački.