(VIDEO) Metro Exodus – postapokalipsa na ruski način

Foto: KOCH Media

Godina je 2035. i od atomskog rata koji je uništio svijet su prošle dvije decenije, što se pokazalo kao i više nego dovoljno vremena da se stanovnici Moskve, koji su se proteklih dvadesetak godina od radijacije i mutanata sakrivali u metrou, zapitaju šta se zapravo dešava iznad njihovih glava.

Naravno, prvi kojem je palo na pamet da nešto zaista i uradi po tom pitanju je vaš lik Artyom, koji na početku Exodusa shvati da situacija na površini i nije toliko loša koliko se to isprva činilo. Ubrzo potom, Artyom će se zajedno sa grupom svojih saboraca i prijatelja dočepati voza, sa kojim će krenuti na istok i proputovati cijelu Rusiju.

Baš kao i njegovi prethodnici, Metro Exodus će vas najviše impresionirati svojom premisom i atmosferom koje su ovaj put još i bolje nego prije. I to ponajviše jer ćete u toku igre umjesto mračnih tunela i napuštenih vozova istraživati predivne tajge, suncem okupane pustinje i zaleđene obale Volge. Štaviše, neke od lokacija i scena u igri su nas više podsjećale na maestralni Mad Max: Fury Road nego na bilo šta ponuđeno u prethodnim nastavcima.

Sa nešto drugačijom atmosferom, ruku pod ruku stižu i neke nove gameplay mehanike, pa ćete se tako osim napucavanjem sa protivnicima, redovno baviti i istraživanjem svijeta u potrazi za crafting materijalima. Njih ćete pak koristiti za izradu municije i lijekova, ali i za unapređivanje oružja i popravljanje gas maske, koja će vam i ovaj put biti najbolji prijatelj u radijacijom pogođenim područjima.

Foto: KOCH Media

Posebno je interesantno i to što ćete dobar dio navedenih aktivnosti moći obavljati u letu – dovoljno je da se sagnete i otvorite ruksak koji Artyom uvijek nosi sa sobom, te da odaberete nove dodatke za oružje ili da na brzinu sklepate health-kit ili dva kako bi se izliječili od rana iz posljednje borbe sa mutantima čiji će vas izgled i ovaj put proganjati u noćnim morama. No nisu mutanti najgora sorta neprijatelja – glavnu prepreku će vam predstavljati vrli pripadnici ljudske rase. Ipak, u većini slučajeva možete u potpunosti zaobići ili eliminisati ljude bez da ih ubijete. Stealth pristup nam se posebno svidio, baš kao i činjenica da će se neki od protivnika predati nakon što sredite određeni broj njihovih saboraca.

Osim što vas dodatno podstiče na šunjanje i promišljeni pristup sukobima, Metro Exodus na ovaj način odlično podupire i neke od svojih temeljnih ideja i narativnih nota, poput vjere u bolje sutra i nade da ljudi vrijedni spašavanja, ako ništa, umiru posljednji, pa čak i u postapokaliptičnoj Rusiji.

Međutim, koliko god premisa igre i iskustvo istraživanja njenog svijeta bili interesantni, Metro Exodus je zadržao ubjedljivo najgori element svojih prethodnika – nijemog protagonistu koji zapravo i nije nijem. Iako ćete čuti svoje misli, i to izgovorene naglas tokom učitavanja svake nove misije, ni ovaj put nećete izustiti nijednu jedinu riječ tokom same igre. Drugi likovi će vam prijetiti, ispitivati vas ili otvarati svoju dušu i pričati o svojim strahovima i nadama, ali vi ćete im pružiti samo ledenu tišinu. Kolutali smo očima i pitali se zašto scenaristi iz studija 4A Games nisu shvatili koliko je ovaj način napretka priče iritantan i, blago rečeno, besmislen.

No ako uzmemo u obzir da monolozi dosta likovi znaju biti ili grozno napisani, pa čak i loše odglumljeni, možemo doći i do zaključka da u određenim igrama i dalje dobija ona stara: šutnja je zlato. Situacija se, na našu veliku žalost, ne mijenja čak ni kada zaigrati Metro Exodus sa ruskim glasovima. Ima tu trenutaka loše glume, ali i tehničkih problema – glasovi se nekada znaju preklapati, što će dovesti do situacija u kojima nikako nećete moći istovremeno pratiti i titlove i akciju na ekranu.

Igra pati i od nekoliko drugih tehničkih problema. Dotični variraju od generalno klimavih performansi (barem u PS4 verziji igre, koju smo igrali na PS4 Pro konzoli), pa do protivnika koji znaju proći kroz zatvorena vrata ili vas primijetiti i upucati kroz zidove.

Uprkos svemu tome, Metro Exodus je igra u kojoj nije teško uživati. Izgleda odlično, priča interesantnu priču i daje vam priliku da njenom svijetu i njegovim stanovnicima pristupite sa dozom humanosti. Neće svi stanovnici radijacijom poharane Rusije u igri reagovati na isti način, ali je humanost kao koncept dobra, pogotovo ako nam nemarnost ljudskog roda piše sličnu budućnost. Nadajmo se da do toga ipak neće doći.

NAPIŠITE KOMENTAR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime