(VIDEO) Vožnjom kroz selo do uspomena iz rodnog kraja: Ne čuje se smijeh djece niti lavež pasa

Selo Potočani kod Doboja jedno je od mjesta u BiH gdje su uslovi za život dobri, ali ljudi je sve manje. Silom prilika stanovnici ovog malog mjesta napustili su svoje ognjište, porodice i sve što im je poznato u potrazi za boljim životom. Jedan od tih ljudi je Osman Jupić koji je Potočane napustio sa 19 godina.

Na samo spominjanje Potočana vidjeli smo poseban sjaj u očima, tako da smo odlučili Osmanu pokazati snimak vožnje kroz selo i vidjeti kako danas izgleda. Upitali smo ga šta se promijenilo.

“Rođen sam 1945. godine kao osmo dijete u velikoj porodici u kojoj je otac radio kao zemljoradnik od čega smo živili. Moje prvo sjećanje na rano djetinstvo je kopanje kukuruza i branje malina da zaradim za cipele. Iz Potočana sam otišao sa 19 godina nakon završene Srednje ekonomske škole kako bih pronašao posao i bolje uslove za život. Većina je otišla u Hrvatsku i Njemačku, a ja u Sarajevo gdje sam našao posao. Nakon toga sam se oženio i djecu dobio. I tako godine su prolazile, a zbog udaljenosti nisam imao priliku tako često ni otići u svoj rodni kraj”, rekao je.

“1991 godine po popisu u Potočanima je živilo 897 ljudi, a danas skoro da nema ljudi, rekao je sa drhtajem u glasu. Kuće su prazne. Ne čuje se niti smijeh djece niti zov čobana niti lavež pasa…sve je pusto i tužno”, rekao je Osman.

“Ovo je kuća od…on je umro, a djeca odselila. Ovo je kuća mog brata imao sedmero djece, a sad snaha sama u njoj živi”, govori dok gleda video.

Kažu da postoji mnogo gradova u koje možeš da odeš, ali samo jedan u srcu nosiš i u njega se vraćaš. To nam je i potvrdio.

“To je istina. Volim Sarajevo i život koji imam ovdje, ali u srcu je uvijek rodno mjesto i poseban osjećaj makar na trenutak vidjeti Potočane”, zaključio je.

Video koji smo pokazali Osmanu odlučili smo podijeliti na našem portalu jer vjerujemo da postoji još ljudi koji ovo predivno selo još uvijek nose u srcu.

Autor: Anel Bešić