(VIDEO) IPAP smo već prevazišli: Rezolucija NSRS-a o vojnoj neutralnosti, koju Dodik spominje, ne može ići preko državnog Zakona o odbrani

Put Bosne i Hercegovine ka NATO-u je tema o kojoj se mjesecima priča i glavna je prepreka formiranju vlasti nakon izbora. Naime, iako postoje državni zakoni i odluke u kojima se jasno nalaže institucijama da rade na putu BiH u NATO, političari iz Republike Srpske to osporavaju.

– RS ne može prihvatiti članstvo u NATO-u, ali može saradnju sa tim vojnim savezom. Mjerilo je ono što NATO ima u Srbiji i mi preko toga sigurno nećemo preći, kazao je nedavno lider SNSD-a i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Prašina u oči

Nekadašnji ministar odbrane BiH Zekerijah Osmić smatra kako je izjava Dodika da je saglasan da BiH kao i Srbija ima IPAP, Individualni partnerski akcijski plan, a ne Akcijski plan za članstvo, MAP, bacanje prašine u oči.

– MAP je stariji. IPAP je nešto što smo mi već uradili, to bi Bosni i Hercegovini bio nazadak. Dodik bi morao kao legalista, kao neko ko je stavio ruku na Ustav BiH i položio zakletvu, poštivati zakone i Ustav BiH. Rezolucija NSRS-a o vojnoj neutralnosti koju on spominje, ne može ići preko državnog Zakona o odbrani ni kod jednog legaliste koji iole zna šta je pravo i šta je viši organ. I on sam je svjestan da ta rezolucija ništa ne znači u odnosu na Zakon o odbrani BiH i Ustav BiH. Dodik sve što kaže, govori nakon konsultacija sa Vučićem na raznim večerama i vojnim paradama, a javna je tajna da će u jednom trenutku i Srbija prevaliti i krenuti ka NATO-putu, ističe Osmić.

On dodaje da ni slanjem Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) ne bismo bili blizu članstva u NATO-u.

– MAP smo dobili i sada pravimo akcione planove kako ćemo realizovati period do ulaska u Savez. Tako će NATO doći do tačnog broja potrebnih pripadnika OSBiH, koliko država iz budžeta mora izdvojiti za potrebe OSBiH, te koliko je potrebno naoružanja i koje vrste. To bi sve trajalo šest, sedam godina dok mi ne bismo sve zadatke završili i ispunili standarde NATO-saveza. Tek tada nas mogu primiti, pojašnjava Osmić.

I Alija Kožljak, bivši vojni predstavnik BiH pri NATO-u, inicijativu iz RS-a da BiH prati Srbiju smatra nazadovanjem.

– BiH je već nekoliko ciklusa IPAP-a završila i u svim segmentima je napredovala. Bilo bi degradirajuće vraćati se na IPAP ako se uzme u obzir da je BiH teorijski u MAP-u od 2010. Mi smo u poodmakloj fazi saradnje s NATO-om i ne možemo biti vojno neutralni, tako da je put nazad nemoguć, kaže Kožljak.

I on podsjeća da aktiviranje akcionog plana za članstvo u NATO-u ne podrazumijeva i članstvo.

– NATO je u suštini procjena progresa države u šest ključnih oblasti – političkoj, odbrambenoj, sigurnosnoj, pravnoj, ekonomskoj i oblasti resursa. Napredujući u tim oblastima, BiH bi poboljšala situaciju u zemlji. To je prvi benefit koji NATO daje, da konstantno traži od države interni progres, navodi on.

Kožljak dodaje i da se u BiH ne zna dovoljno o intenzitetu saradnje Srbije sa NATO-om.

– Ona je u zavidnoj fazi i u nekim segmentima je prevazišla i BiH. Naravno, ta saradnja nije dovoljno transparentna, jer je Srbija zbog svojih internih razloga nedovoljno publicira, riječi su Kožljaka.

Benefiti

Direktor Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović kaže kako je ostalo na političarima da pokažu koliko su svjesni da je NATO garant mira i sigurnosti i u BiH i u regiji.

– Porast stranih investicija zabilježen je u zemljama koje su pristupile NATO-u, jer investitori traže sigurnost. Tu je i bankarska stabilnost, manje kamate za građane… Ukrajina je najbolji primjer da kada ste van nekog saveza, možete očekivati da ćete biti predmet nadmetanja velikih sila, ističe Hadžović.

Uslov za aktivaciju MAP-a je i modernizacija OSBiH, koju on smatra neophodnom.

– To je esencijalno za integracijski put. Ako nemamo zadovoljne vojnike i podoficire, ako nemamo adekvatnu opremu da možemo učestvovati u vježbama zajedno sa pripadnicima NATO-snaga, onda ne možemo ostvariti krajnji cilj, bez obzira na to hoće li se podnijeti godišnji nacionalni program, zaključuje Hadžović.

Autori: Adem Džaferović i Kenan Ćosić

Izvor: Oslobođenje