Linta: Rezolucija o genocidu Srbije jedna u nizu suludih optužbi

Foto: ATV
Usvajanje rezolucije o lažnom genocidu Srbije na Kosovu i Metohiji 1998-1999. godine je samo jedna u nizu suludih, ali očekivanih odluka vlasti u Prištini, ocijenio je danas predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta.

“Glavni razlog jeste politika dvostrukih standarda zapadnih sila koje su priznale lažnu državu Kosovo i koje suštinski odobravaju nerazumne i iracionalne odluke vlasti u Prištini”, naveo je Linta u pisanoj izjavi.

On je podsjetio da je Priština u posljednih šest mjeseci uvela takse od 10, a zatim od 100 odsto na uvoz robe iz Srbije, formirala vojsku takozvanog Kosova, usvojila platformu o dijalogu koja previđa da Srbija prizna lažnu državu Kosovo, donijela Statut o Rudarskom kombinatu Trepča kojim se nasilno otima imovina Srbije, a ima i planove o nasilnom otimanju hidrosistema Gazivode.

“Svima je jasno da albanski političari u Prištini, među kojima je značajan broj ratnih zločinaca, ne žele dijalog o pronalaženju kompromisnog rješenja čiji bi temelj bio Ustav Srbije i Rezolucija 1244 Savjeta bezbjednosti UN”, istakao je Linta.

On ocjenjuje da Srbija treba uporno da insistira na stavu da Kosovo i Metohija nije suverena država i da je na osnovu Rezolucije 1244 pod protektoratom UN.

Linta smatra da Ministarstvo spoljnih poslova Srbije treba da pokrene novu diplomatsku ofanizivu s ciljem da što veći broj država povuče priznanje takozvane države Kosovo, a posebno članice Evropske unije.

“Srbija treba i da se što češće obraća Savjetu bezbjednosti, organima EU, međunarodnim organizacijama i drugim centrima moći s ciljem očuvanja privatne i državne imovine i imovine Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji. U pitanju je jedna od ključnih tema, bez čijeg rješavanja nije moguće da se postigne kompromisno rješenje Srbije sa vlastima u Prištini”, zaključio je Linta.

1 komentar

  1. U Srbiji se ne priznaje i neće da se prizna istina o sebi i o drugima, jer kako bi se drugačije prikrila vlastita nemoć i odbijanje?! Argumentacija se ne prihvata; sa suštinskog raspravljanja se odmah prelazi na lično vrijeđanje, što je najlošije i od najtežih posljedica po sve i svakoga. Poput priče o ženi koja je ”kriva” što je muž tuče – jer (ga) ”ne sluša”…To je ta psihologija: ”Ja imam pravo, makar se svi uokolo sa mnom ne slagali!”

Comments are closed.