Utakmica između Engleske i Norveške na Svjetskom prvenstvu u fudbalu 2026. godine završena je pobjedom Engleza rezultatom 2:1, ali je gol kojim su izjednačili u samoj završnici prvog poluvremena izazvao veliku pažnju javnosti. Sporni trenutak dogodio se u 45. minuti i drugoj minuti nadoknade, kada je lopta nakon ispucavanja norveškog golmana Ørjana Nylanda navodno udarila u jedan od kabela zračne 'spider' kamere iznad terena u Miamiju, prije nego što je stigla do igrača Andersona.
Samo tri dodavanja kasnije, Jude Bellingham je zabio za konačan izjednačenje na 1:1, što je otvorilo put kasnijem engleskom preokretu i prolasku u polufinale. Norveški igrači i stručni štab odmah su reagovali na spornu situaciju. Golman Nyland pokazivao je rukom prema nebu, napadač Erling Haaland žalio se sudiji utakmice Clémentu Turpinu, dok je selektor Ståle Solbakken protestovao s trenerske klupe.
FIFA tvrdi da nema dokaza o kontaktu
Uprkos jasnim reakcijama norveške ekipe, sistem VAR nije zaustavio igru, a rasprava o pravilnosti gola brzo se proširila na društvenim mrežama. Neki navijači i analitičari razvili su teorije o mogućem interesu FIFA-e da u polufinalnoj fazi turnira imaju najkvalitetnije reprezentacije.
FIFA je još prije kraja utakmice objavila zvanično saopćenje u kojem je navedeno da senzor unutar lopte nije registrovao nikakav skok aktivnosti u trenutku kada je lopta bila u zraku, čime, prema njihovim tvrdnjama, ne postoji dokaz da je lopta zaista dodirnula kabel kamere. Sa druge strane, televizijske snimke, prema analizama medija, pokazuju naglu promjenu putanje lopte u tom momentu, što je dodatno zakomplikovalo situaciju.
Senzor unutar lopte nije zabilježio nikakav skok aktivnosti dok je lopta bila u zraku, saopćila je FIFA.
Kako funkcioniše tehnologija u lopti i zašto je došlo do razlike u odlukama
Kontradikcija između zvaničnog stava FIFA-e i onoga što prikazuju televizijske snimke posebno je zanimljiva kada se uporedi sa slučajem iz osmine finala između Portugala i Hrvatske. Tada je senzor u lopti detektovao dodir hrvatskog igrača Igora Matanovića, koji je bio toliko blag da ni sam igrač nije bio siguran da se zaista dogodio, jer je izjavio da je jedva osjetio kako mu je lopta okrznula kosu. Ipak, taj minimalni signal bio je dovoljan da se gol Josipa Gvardiola poništi zbog ofsajda.
Objašnjenje ove razlike leži u samoj konstrukciji lopte koja se koristi na ovom Svjetskom prvenstvu. Unutar zvaničnog modela lopte marke Adidas Trionda ugrađen je autonomni senzor pokreta poznat kao IMU, koji bilježi udarce, rotacije i vibracije čak 500 puta u sekundi. Svaki kontakt s loptom ostavlja karakterističan trag, slično zapisu na elektrokardiogramu, bez obzira na to gdje se lopta nalazi na terenu.
Problem se, međutim, javlja u sljedećoj fazi procesa, odnosno u prijenosu podataka. Informacija o udarcu mora radijskim signalom stići do mreže antena postavljenih oko terena, koje zatim šalju podatke u VAR sobu na analizu. Postoje dakle dva odvojena procesa:
- detekcija udarca, koja se uvijek dešava unutar same lopte
- prenošenje te informacije, koje zavisi od kvaliteta signala na svakom dijelu stadiona
Zračna kamera i njena kompletna struktura, uključujući zatezne kabele, motore i metalne vodilice, postavljena je na značajnoj visini, obično daleko od putanje lopte i prstena antena postavljenih uz sam teren. Upravo takve metalne konstrukcije koje vise iznad terena mogu izazvati smetnje ili refleksije signala u ultraširokopojasnim radijskim sistemima koje lopta koristi za komunikaciju sa antenama.
Najvjerovatnija hipoteza stoga jeste da je lopta zapravo registrovala udarac o kabel, ali se podatkovni paket koji odgovara tom trenutku izgubio prilikom prenosa, upravo u dijelu stadiona gdje je signal bio slabiji zbog smetnji koje stvara sama konstrukcija kamere. Ovakav prekid signala, odnosno takozvana
