Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je opsežan tekst pod naslovom "Snajperisti na Židovskom groblju", u kojem novinar Michael Martens podsjeća da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić kao mladi dragovoljac tokom devedesetih boravio upravo na tom mjestu, koje je bilo jedno od ključnih poprišta opsade Sarajeva.
Autor naglašava da nije riječ o navodima protivnika ili kritičara Vučića, nego o njegovim vlastitim izjavama iz devedesetih godina, koje je u više intervjua davao s očitim ponosom, a koje su danas gotovo zaboravljene jer su objavljene u listovima koji odavno ne izlaze.
Groblje kao snajpersko uporište
U tekstu se podsjeća da je Židovsko groblje u Sarajevu, smješteno na obronku brda iznad grada, tokom rata bilo pod kontrolom srpskih snaga i predstavljalo je jedno od najopasnijih polazišta za granatiranje i snajpersko djelovanje po gradu. Britanski general Michael Rose, koji je zapovijedao mirovnim snagama UN-a u Sarajevu, svjedočio je pred Haškim tribunalom da je groblje stalno korišteno za pucanje na grad, a s tih položaja gađana je i gradska bolnica u naselju Marijin Dvor.
Pacijenti i medicinsko osoblje bolnice više puta su ranjavani snajperskom vatrom koja je dolazila upravo sa Židovskog groblja, svjedočio je jedan od kirurga pred sudom.
Prema navodima lista, tokom opsade Sarajeva, koja je trajala gotovo četiri godine, poginulo je više od 11.000 ljudi.
Vučićeve vlastite izjave iz devedesetih
Martens navodi da je Vučić 1994. godine, u intervjuu za srpski tjednik Duga, izjavio da je kao dragovoljac otišao u "srpsko Sarajevo" braniti srpstvo, te da je "neko vrijeme bio na Židovskom groblju" prije nego što je prešao na Pale. U tom periodu Vučić je već bio politički aktivan u Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja.
List dalje citira intervju iz 1997. godine, objavljen u stranačkom glasilu Velika Srbija, u kojem je Vučić, tada već glavni sekretar stranke, izjavio da je ukupno provo osam mjeseci na područjima Bosne pod kontrolom bosanskih Srba, od čega dva mjeseca direktno na bojištu.
Ako mislite da sam se zalagao za Hrvate ili muslimane, nisam, i ne pada mi na pamet toga se stidjeti, rekao je Vučić u tom intervjuu.
Autor teksta ističe da ne postoje pouzdani dokazi za tvrdnje koje su se pojavile u javnosti da je Vučić navodno organizovao takozvani "sarajevski safari", odnosno dovodio strance koji su za novac pucali na civile. Ipak, naglašava da takve senzacionalističke priče nisu ni potrebne da bi se zaključilo da se budući predsjednik Srbije kao mladi dragovoljac stavio u službu politike koja je vodila do zločina.
Retorika koja se nije promijenila
Na kraju teksta, Martens podsjeća da je Vučić 1997. godine izjavio da će, kada njegova stranka dođe na vlast, "svakodnevno podsjećati" da su teritoriji Hrvatske i Bosne i Hercegovine "vjekovna srpska zemlja", a 1995. godine je pisao da će "Srbi na kraju podići glavu i vratiti svoje zemlje", te da je potrebno samo malo strpljenja.
Autor zaključuje da se politička retorika Vučića danas formalno promijenila, jer prihvata Dejtonski sporazum i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali da u medijima bliskim njemu i danas postoji revizionistički ton sličan onome iz devedesetih. List se pita da li se, uzevši u obzir slabljenje uticaja SAD-a i Evropske unije na Balkanu, bliži kraj tog "čekanja" o kojem je Vučić govorio prije tri decenije.
