Bosna i Hercegovina i dalje krije prirodne ljepote koje uspijevaju iznenaditi posjetioce svojom netaknutom prirodom i gotovo nestvarnim pejzažima. Jedna od takvih destinacija je planina Crvanj u istočnoj Hercegovini, čiju je posebnu ljepotu nedavno zabilježio bosanskohercegovački fotograf Boris Trogrančić.
Njegove fotografije prikazuju nepregledne planinske grebene, kamene padine i raskošne jesenje boje, otkrivajući zašto ova planina zauzima posebno mjesto među prirodnim bogatstvima zemlje.
Osamljeni masiv između Neretve i Nevesinjskog polja
Crvanj se nalazi smješten između dubokog kanjona Neretve, prostranog Nevesinjskog polja i visoravni Morina, izdižući se kao osamljeni planinski masiv čiji se obrisi jasno izdvajaju iz okolnog krajolika. Njegov najviši vrh, Zimomor, doseže 1.920 metara nadmorske visine.
Prema narodnoj predaji, neobično ime planine vezuje se za surove vremenske uslove koji tamo vladaju, gdje zime donose izrazitu hladnoću, a ljeta visoke temperature. Otvoreni vrhovi izloženi su jakim vjetrovima koji dodatno oblikuju karakter ovog hercegovačkog gorostasa.
Kraški reljef star stotinama miliona godina
Posebnost Crvnja ne ogleda se samo u visini i položaju, već i u geološkoj prošlosti koja seže stotinama miliona godina unazad. Planina je pretežno izgrađena od krečnjaka trijaske i jurske starosti, a dugotrajno djelovanje vode oblikovalo je prepoznatljiv kraški reljef sa vrtačama, udolinama i kamenitim zaravnima. Za razliku od mnogih drugih planina, na Crvnju veliki dio vode ponire duboko u krečnjački masiv.
Iako na prvi pogled djeluje surovo, krajolik krije izuzetnu raznolikost prirode. Na padinama se smjenjuju šume hrasta i bora, prostrani pašnjaci i travnati grebeni, dok se u sjevernom podnožju nalazi Uloško jezero, čija voda potokom Jezernicom otječe prema Neretvi.
Pogledi koji sežu do Durmitora
Fotografije Borisa Trogrančića posebno dočaravaju širinu planinskih prostranstava ovog dijela Bosne i Hercegovine. Sa najvišeg vrha otvaraju se pogledi prema nekim od najpoznatijih planinskih masiva u regiji, uključujući Prenj, Velež, Visočicu, Treskavicu, Leliju i Zelengoru, dok se prema istoku pružaju prostranstva visoravni Morina.
Trogrančić ističe da se na njegovim snimcima, gledano prema istoku, mogu vidjeti i Zelengora, Volujak te Durmitor, što prizorima daje dodatnu posebnost.
Crvanj je planina bez velike potrebe da bude otkrivena. Njegova snaga nije u dramatičnosti, već u tišini, prostoru i osjećaju slobode koji pruža. Baš ima nekako posebne vizure, opisao je fotograf Boris Trogrančić.
Jesen je planinske padine obojila toplim nijansama smeđe, zlatne i crvene boje, dok se iznad kamenih grebena prostire nepregledno plavo nebo. U vremenu kada su poznate turističke destinacije sve posjećenije, Crvanj podsjeća da se neke od najljepših prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine kriju upravo na mjestima koja još nisu dio masovnih turističkih ruta.
