Opći izbori u Bosni i Hercegovini donijeli su još jednu pobjedu stranaka koje godinama dominiraju političkom scenom u zemlji. Međutim, jedan podatak privlači posebnu pažnju analitičara, na birališta je izašlo svega oko 42 posto registrovanih birača, što je gotovo deset procentnih poena manje nego na izborima prije četiri godine.
Upravo je ova rekordno niska izlaznost u fokusu analize češke novinarke Magdaléne Fajtove, objavljene u sedmičniku Respekt i magazinu Transitions pod naslovom "Bosanski politički ringišpil". Autorica, koja godinama prati prilike na Balkanu i dio studija provela u Sarajevu, rezultate izbora tumači kao nastavak obrasca koji se u BiH ponavlja već dvije decenije: jake nacionalne stranke zadržavaju vlast, političke blokade se vraćaju iznova, a sve manje građana vjeruje da svojim glasom može išta promijeniti.
Paradoks niske izlaznosti
Fajtova ukazuje na zanimljiv paradoks, razočarani birači često odustaju od glasanja jer smatraju da promjena vlasti nije realna, ali upravo niža izlaznost ide u korist strankama koje imaju čvrstu i disciplinovanu bazu birača.
"Kao i svugdje, manji interes birača koristi radikalnijim strankama s odanim biračkim tijelom", piše Fajtova u svojoj analizi.
Prema njenim riječima, nacionalne stranke koje godinama drže vlast izgradile su snažne mreže uticaja u "svojim" gradovima i opštinama. Tako nastaje začarani krug: osjećaj besmisla smanjuje interesovanje za izlazak na izbore, dok stranke s organizovanom bazom nastavljaju mobilisati svoje glasače i zadržavati političku moć.
Ovogodišnji rezultati, navodi analiza, ponovo su potvrdili snagu takvog sistema. Denis Bećirović iz SDP-a zadržao je mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović iz SNSD-a ponovo je izabrana za srpskog člana, dok je Darijana Filipović iz HDZ-a postala hrvatski član Predsjedništva. Iako Milorad Dodik nije mogao biti kandidat zbog zabrane obavljanja političkih funkcija, Fajtova ga opisuje kao lidera koji i dalje zadržava ključni uticaj među pristalicama SNSD-a i dijelom biračkog tijela u Republici Srpskoj.
Javni sektor kao faktor podrške
Analiza podršku etabliranim strankama ne objašnjava isključivo nacionalnom politikom, već ukazuje i na veliku ulogu javnog sektora u Bosni i Hercegovini, kao i dugogodišnju povezanost stranaka s lokalnim institucijama i zapošljavanjem.
- Prema podacima Svjetske banke, javni sektor čini oko 40 posto svih zaposlenih koji primaju platu u BiH.
- To je približno 30 posto ukupne zaposlenosti u zemlji.
- Stranačka pripadnost, ili barem obećanje podrške na izborima, često predstavlja neformalni uslov za zapošljavanje u javnom sektoru.
Zbog toga se, kako zaključuje Fajtova, podrška ukorijenjenim nacionalnim strankama ne može objasniti samo političkim uvjerenjima građana.
"Podrška ukorijenjenim nacionalnim strankama među velikim dijelom stanovništva tako proizlazi ne samo iz političkih uvjerenja nego i iz potrebe da se osigura egzistencija", navodi Fajtova.
Sistem koji usporava promjene
Autorica podsjeća da je današnji složeni politički sistem u Bosni i Hercegovini uspostavljen nakon rata, prvenstveno kako bi se spriječili novi sukobi. Taj isti sistem, međutim, doveo je do velikog broja institucija na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou.
Prema ocjeni Respekta, nacionalne stranke u takvom okviru već dvije decenije uspijevaju zadržati snažne pozicije, dok političke blokade usporavaju reforme, ekonomski razvoj zemlje i njen put ka članstvu u Evropskoj uniji. Upravo zbog toga Fajtova govori o "bosanskom političkom ringišpilu", gdje se pojedinačni pobjednici donekle mijenjaju, ali osnovni politički obrazac ostaje isti.
Istovremeno, broj građana koji odlučuju da se povuku iz izbornog procesa kontinuirano raste. Prema zaključku analize, upravo bi rekordno niska izlaznost, više nego pobjeda bilo koje pojedinačne stranke, mogla biti najvažnija poruka ovogodišnjih izbora u Bosni i Hercegovini.
