Vasvija Kadić, članica Udruženja "Žene Srebrenice", u genocidu je izgubila oca Hajru i trojicu braće, Ramu, Kemala i Ismeta. Ubijeno je i više od 30 članova njene uže i šire porodice. Sa okupljanja na Trgu slobode u Tuzli ponovo je pozvala sve koji imaju informacije da otkriju lokacije preostalih grobnica.
Kadić je kazala da je, uprkos tome što nijedno tijelo nije pronađeno kompletno, zahvalna što je uspjela ukopati oca i braću.
Imali smo sreću u nesreći da smo ih ukopali. Nijedno tijelo nije kompletno, ali većina porodica nije pronašla nijednu kost.
Od njenog najmlađeg brata Ismeta prvobitno su pronađene samo tri kosti, a porodica je nakon identifikacije dodatnih posmrtnih ostataka ponovo prolazila kroz proces dokopavanja.
Meni se čini da je drugi put bilo teže nego prvi. Rekla sam doktoru: Ako sutra pronađete glavu mog brata, ona ne treba ostati u nekoj masovnoj grobnici dok su ostale kosti ukopane. Teško je i bolno, ne mogu opisati koliko.
Ponovo je apelovala na sve koji znaju gdje se nalaze posmrtni ostaci ubijenih da progovore, naglašavajući da bol porodica ne jenjava ni nakon 31 godine.
"Zašto ponovo diraju žrtve?"
Okupljanje u Tuzli proteklo je u sjeni ukopa Ratka Mladića u Srbiji, kojem su prisustvovali zvaničnici i na kojem su mu iskazane vojne počasti. Kadić je poručila da je o njegovoj odgovornosti sve odavno utvrđeno.
Međunarodni sud je presudio, cijeli svijet zna šta se dogodilo. Ja njegovo ime uopće ne bih spominjala. Ko hoće da ga žali, neka ga žali u svojoj kući. Zašto diraju nas žrtve, zašto nas ponovo vrijeđaju?
Kazala je da su takve scene kod porodica ponovo otvorile stare rane, ali je istakla da je na društvenim mrežama pročitala i brojne osude veličanja ratnih zločinaca koje su napisale osobe srpske nacionalnosti.
Mislim da se kod mnogih budi svijest i da su svjesni šta se događalo u Srebrenici, Potočarima i cijeloj Bosni i Hercegovini.
"Ne mogu mrziti ljude"
Uprkos svemu što je izgubila, Kadić je naglasila da ne želi živjeti u mržnji.
Trebamo krenuti ka budućnosti. Ne trebamo zaboraviti niti halaliti, ali moramo zbog naše djece. Ja gledam ljudskost, ne gledam vjeru i naciju. Tako sam odgojena.
Dodala je da osuđuje zločine bez obzira na to ko ih je počinio, ali da odbacuje pokušaje izjednačavanja zločina.
- Svako treba odgovarati za svoja djela
- Zločinci i zločini ne mogu se izjednačavati
- Ljudskost je važnija od vjere i nacije
"Vjerujem u omladinu"
Kadić izlaz vidi u mladim ljudima, političkom dijalogu i suživotu.
Sve tri strane trebaju sjesti za sto i dogovoriti se. Trebaju nam mir, jedinstvo i suživot. Obični ljudi mogu živjeti zajedno, i to kako mogu.
Zaključila je da vjeruje u pametne i obrazovane mlade ljude na svim stranama, koji bi se, po njenim riječima, prije pomirili nego oni koji danas donose odluke.
