Vršnjačko nasilje među djecom i mladima postaje sve izraženiji problem u Tuzli, gdje je samo u jednoj školi policija ovog mjeseca intervenisala tri puta. Iako zakonski i institucionalni mehanizmi za sprečavanje ovakvih incidenata postoje, postavlja se pitanje njihove stvarne efikasnosti u praksi.
Kao odgovor na sve učestalije slučajeve, Omladinski resursni centar Tuzla pokrenuo je inicijativu pod nazivom "Nasilje nije rješenje", s ciljem da se svakodnevni incidenti u školama spriječe prije nego što se dogode.
Svakodnevni oblici nasilja u školama
Psovke, ismijavanje, ogovaranje, fizičko i seksualno uznemiravanje, fizički sukobi i digitalno maltretiranje postali su, prema svjedočenjima učenika i pedagoga, skoro svakodnevna pojava u školskim klupama i dvorištima.
Učenica Vanesa Omerović ističe da je ključno reagovati odmah i obratiti se odraslima, a ne uzvraćati nasiljem:
"Što se tiče nasilja, kada vas neko maltretira ili tako nešto, trebate se obratiti starijoj osobi, pedagogu, nastavniku ili razredniku jer oni to trebaju riješiti, a ne vi, kako ne bi došlo do nekog sukoba ili ozljeda", rekla je Omerović.
Slično razmišlja i učenik Emir Pezić, koji naglašava važnost prijavljivanja incidenata:
"To znači da, kada se jedan učenik potuče sa drugim, treći učenik ili učenica to prijave nastavniku ili razredniku", dodao je Pezić.
Uloga škola i institucija u prevenciji
Sve škole imaju uspostavljene protokole za postupanje u slučaju nasilja, a ključnu ulogu u njihovoj primjeni imaju školski pedagozi i nastavno osoblje. Prema riječima Alme Ibišević, pedagoginje OŠ "Simin Han" u Tuzli, prevencija je najvažniji korak jer je kasno reagovati kada se nasilje već dogodi.
"Mi trebamo raditi, učiti djecu da poštuju jedni druge, da šire prijateljstvo i ljubav, da se baziramo na te pozitivne vrijednosti", navela je Ibišević.
Senad Osmanović, direktor OŠ "Simin Han", potvrđuje da je Ministarstvo poduzelo niz mjera, ali upozorava da škole nisu svemoćne:
"Nijednoj školi nije prijatno kad čuje da se nešto dešava i da neko ima običaj da to zataškava. Ne znam iz kojeg razloga bi to trebalo biti", istakao je Osmanović.
Nedostatak podataka i alarmantne statistike
Jedan od najvećih problema je nedostatak zvaničnih i preciznih podataka o broju slučajeva nasilja u školama, što otvara pitanje koliko institucije zaista prate i rješavaju ovu problematiku. Prema podacima UNICEF-a, svako treće dijete u Bosni i Hercegovini doživjelo je neki oblik vršnjačkog nasilja.
Zabrinjava i činjenica da se oblici nasilja mijenjaju, pa se ono više ne svodi samo na uvrede ili guranje, već sve češće uključuje i upotrebu oružja među maloljetnicima.
Mirela Biković Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla objašnjava da je cilj njihovog rada prevencija, a ne samo reagovanje na već nastale incidente:
"Istina je, škole imaju svoje pravilnike, ali svi ti pravilnici se tiču toga da reaguju kada se već nešto dogodilo. Naš cilj je da probamo doći do toga da spriječimo da se situacije dogode", rekla je Biković Blagovčanin.
Stručnjaci se slažu da razvoj komunikacijskih vještina i jačanje pozitivnih vrijednosti među učenicima mogu značajno smanjiti broj incidenata, ali naglašavaju da je za trajno rješenje potrebna koordinirana akcija škola, roditelja, zajednice i nadležnih institucija.
