Bosna i Hercegovina se nalazi na značajnoj prekretnici, obilježenoj odlaskom visokog predstavnika Christiana Schmidta, sve intenzivnijim raspravama o zatvaranju OHR-a, deklaracijom Domovinskog pokreta o hrvatskoj izbornoj jedinici, ali i krupnim geopolitičkim pomacima na relaciji Washington, Moskva i Teheran. O svim ovim temama, u emisiji "Fokus" Radiotelevizije Herceg-Bosne, govorili su zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić i bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, učesnik daytonskih pregovora, Miomir Žužul, koji se javio video-vezom iz Washingtona.
Zastupanje konstitutivnih naroda i propuštene prilike
Komentirajući deklaraciju Domovinskog pokreta o uspostavi hrvatske izborne jedinice, Brkić je naglasio da ponuđena rješenja nisu novost, jer se o njima u domaćem političkom prostoru razgovara već dvadesetak godina, a slične ideje su iznošene i u američkom Kongresu te Evropskom parlamentu. Kako kaže, ključni cilj je implementacija presude Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić, koja garantuje legitimno zastupanje sva tri konstitutivna naroda.
"Bilo koja formula koja će osigurati ispunjenje tog uslova za nas je prihvatljiva. Našim partnerima u BiH dali smo slobodu da sami predlože rješenje", izjavio je Brkić, podsjetivši na propuštene prilike iz Neuma i takozvanog Aprilskog paketa od prije dvadeset godina.
"Duboko se varaju oni koji misle da će brojnost utjecati na odnose. Mi nismo podstanari u Bosni i Hercegovini i ima nas bitno više nego za 'dva vagona', kako nam se poručivalo. Hrvatski narod će ostati, opstati i boriti se za političku jednakopravnost. Ovaj tronožac u BiH neće biti stabilan ukoliko prava jednog konstitutivnog naroda ne budu jednaka u odnosu na druga dva", poručio je Brkić.
Demokratski princip i uloga Zagreba
Miomir Žužul se osvrnuo na to kako međunarodna zajednica percipira problem BiH, ističući da postoje dva pristupa. Prvi je površan, po kojem se dok nema rata situacija ignoriše, a pozicije u BiH koriste za lične ambicije. Drugi, dublji pristup, prisutan je kod onih koji razumiju da BiH može opstati isključivo kao država tri konstitutivna naroda.
Prema njegovim riječima, u Daytonu je implicitno i eksplicitno prihvaćeno da narodi imaju pravo birati svoje predstavnike, ali se ta suština demokratije nakon Daytona počela gubiti. Jedan narod, Srbi, prestao je gledati na BiH kao na svoju državu, dok je drugi, Bošnjaci, pokušao prisvojiti zemlju tvrdeći da su jedini legitimni predstavnici.
"Tvrdnja da je princip 'jedan čovjek, jedan glas' demokratski u kontekstu BiH naprosto je jedna floskula. To nije tačno niti može biti prihvatljivo", bio je otvoren Žužul, dodajući da su u tom procesu Hrvati gurnuti sa strane, a visoki predstavnici su iz vlastitog komoditeta često optuživali samo jednu stranu za destrukciju.
Žužul je naglasio i da Republika Hrvatska ima ne samo ustavnu obavezu, već i puno pravo da se brine o stabilnosti susjedne zemlje, o kojoj direktno zavisi i hrvatska ekonomija, te je pozdravio širenje rasprave o BiH na cijeli politički spektar u Hrvatskoj.
OHR kao prepreka evropskom putu BiH
Jedna od centralnih tema emisije bila je budućnost Ureda visokog predstavnika. Brkić je bio direktan, nazvavši postojanje OHR-a, 31 godinu nakon Daytona, "uvredom za sve u BiH".
- OHR služi kao izgovor domaćim političarima da prebace odgovornost za nametanje odluka
- Korištenje bonskih ovlasti nije stabiliziralo, nego dodatno derogiralo odnose u BiH
- Institucija je nekompatibilna sa suverenim pregovaranjem o pristupanju Evropskoj uniji
"Mi smo sposobni sami se dogovoriti. Tko god bude imenovan za novog visokog predstavnika, mora imati rok trajanja i jasan datum zatvaranja OHR-a. Tek tada će BiH prodisati punim plućima. Apsurdno je da se želimo integrisati u EU i NATO, gdje se sve odluke donose konsenzusom, a nismo spremni taj princip primijeniti unutar vlastite zemlje", upozorio je Brkić.
Sa ovim se složio i Žužul, naglašavajući da bonske ovlasti imaju upitnu legitimnost, jer su dogovorene između stranih država, a ne unutar same BiH. Prema njegovim saznanjima, Sjedinjene Američke Države kroz novo imenovanje idu u pravcu smanjivanja i ukidanja bonskih ovlasti, te potpunog zatvaranja ureda, dok se pojedine evropske zemlje protive tom planu kako bi zadržale vlastiti utjecaj.
Žužul je zaključio da međunarodni odnosi počivaju isključivo na interesima, a unutar Vijeća za implementaciju mira sjede zemlje sa vrlo različitim agendama. Kao primjer je naveo Ujedinjeno Kraljevstvo, koje bez čvrstih argumenata insistira da mehanizam bonskih ovlasti mora ostati na raspolaganju visokom predstavniku, čime se svjesno održava stanje nedovršenog mira u Bosni i Hercegovini.
