Kina je pokazala novu snagu na globalnom energetskom tržištu kada je jednostranim potezima uspjela stabilizovati cijene nafte tokom nedavne krize izazvane sukobom u Iranu, ocjenjuje britanski magazin The Economist. Iako je blokada Hormuškog moreuza, kroz koji dnevno prolazi oko 14 miliona barela sirove nafte, izazvala veliki poremećaj u snabdijevanju, cijene nafte nisu dostigle predviđenih 150 dolara po barelu.
Drastično smanjenje uvoza nafte
Ključnu ulogu u sprječavanju naglog rasta cijena odigrao je Peking, koji je u periodu od februara do juna prepolovio svoj uvoz sirove nafte, smanjivši ga za oko 5,5 miliona barela dnevno. Prema procjenama stručnjaka, ovaj potez je snizio cijenu nafte za više od 30 dolara po barelu.
Za razliku od pada potražnje tokom pandemije koronavirusa, kinesko gospodarstvo je nastavilo rasti uprkos smanjenju uvoza, što potvrđuje da je riječ o sistematskoj državnoj politici, a ne posljedici ekonomske krize.
Tri ključne poluge kineske politike
Analitičari navode da je Peking uticao na tržište kroz tri glavna mehanizma:
- Korištenje nacionalnih i komercijalnih rezervi: Kina je obustavila dopunjavanje strateških zaliha i počela trošiti akumulirane komercijalne rezerve brzinom od oko 1,5 miliona barela dnevno.
- Ograničenje izvoza derivata: Vlada je naložila domaćim rafinerijama da obustave nove izvozne ugovore, čime je izvoz rafinisanih goriva smanjen za gotovo polovinu.
- Kontrola domaće potražnje: Povećana je upotreba električnih vozila, dio saobraćaja preusmjeren je na željeznicu, a petrohemijska industrija je dio sirovina zamijenila ugljenom i plinskim nusproizvodima.
Slabljenje uloge OPEC-a
Tržišni analitičari ističu da zbog slabljenja uticaja kartela OPEC i nesuglasica među njegovim članicama, centralizovani model upravljanja u Pekingu omogućava Kini da preuzme ulogu koju je nekada imao ovaj naftni kartel.
Intenzivno trošenje vlastitih zaliha ne može trajati beskonačno, upozoravaju stručnjaci koji prate kretanja na globalnom tržištu nafte.
Ovaj slučaj pokazuje da Kina sve više preuzima ulogu ključnog stabilizatora na svjetskom energetskom tržištu, sposobnog da jednostranim odlukama utiče na globalne cijene nafte u kriznim situacijama.
