U srcu pustinje Karakum u Turkmenistanu, u blizini sela Darvaza, nalazi se prizor koji izgleda kao da je izašao iz naučnofantastičnog filma. Krater širok oko 70 metara i dubok približno 30 metara gori bez prekida već više od pet decenija, a mještani ga poznaju pod nadimkom Vrata pakla. Iz dna i zidova rupe neprestano izbija zemni plin, uglavnom metan, koji hrani vatru koja se noću vidi kilometrima daleko kroz ravnu pustinjsku ravnicu.
Kako je nastao ovaj neobičan fenomen
Prema najčešće prenošenoj priči, krater je nastao 1971. godine tokom sovjetskog istraživanja nalazišta plina. Bušaći tim je tada slučajno probio podzemnu šupljinu, nakon čega se tlo urušilo i progutalo opremu. Iz nastale rupe počeo je izlaziti metan, plin opasan po zdravlje okolnog stanovništva. Geolozi su tada donijeli odluku da zapale plin, uvjereni da će vatra izgorjeti za svega nekoliko sedmica.
Ta procjena pokazala se potpuno pogrešnom. Umjesto kratkotrajnog plamena, krater gori neprekidno već više od 50 godina. Razlog leži u ogromnim zalihama plina ispod površine, jer se Darvaza nalazi tačno iznad jednog od najvećih plinskih polja na svijetu. Turkmenistan inače raspolaže značajnim dijelom ukupnih svjetskih rezervi zemnog plina.
Naučnik koji je sišao na dno
Godine 2013. kanadski istraživač George Kourounis postao je prva osoba koja se spustila na samo dno kratera. Odjeven u posebno odijelo otporno na visoke temperature, spustio se na užadima kako bi uzeo uzorke tla i provjerio može li išta preživjeti u tako ekstremnim uslovima.
U uzorcima uzetim s dna kratera pronađene su bakterije otporne na visoke temperature, što je izuzetno zanimljivo za naučnike koji istražuju mogućnost postojanja života na drugim planetima.
Hoće li vatra ikada prestati gorjeti
Vlasti Turkmenistana više puta su najavljivale planove za gašenje kratera, prvenstveno zbog gubitka vrijednog plina koji nekontrolisano izgara, ali i zbog štete koju vatra nanosi okolišu. Još 2010. godine tadašnji predsjednik zatražio je da se pronađe način za gašenje plamena, no do konkretnog rješenja nikada nije došlo.
Novije analize stručnjaka pokazuju da plamen postepeno slabi, a količina plina koja izlazi iz kratera se smanjuje. To otvara mogućnost da bi se vatra vremenom mogla ugasiti sama od sebe, bez ljudske intervencije. Do tada, Vrata pakla ostaju jedna od najneobičnijih turističkih atrakcija na planeti, mjesto oko kojeg posjetioci i danas kampuju usred pustinje kako bi vlastitim očima vidjeli plamen koji ne prestaje gorjeti već pola vijeka.
