Crvenjenje lica zbog neugode jedna je od najneprijatnijih ljudskih reakcija, ali stručnjaci smatraju da je riječ o važnom društvenom mehanizmu koji je vjerovatno imao ključnu ulogu u razvoju ljudskih zajednica.
Još je Charles Darwin crvenjenje opisao kao najneobičniji i najljudskiji od svih izraza, a moderna istraživanja potvrđuju da su ljudi jedina poznata vrsta koja pocrveni zbog osjećaja stida ili neugode.
Zašto pocrvenimo?
Profesorica Sophie Scott, direktorica Instituta za kognitivnu neuroznanost pri University College Londonu, objašnjava da je crvenjenje potpuno nesvjesna reakcija koju nije moguće odglumiti. Kada se osoba osjeti posramljeno ili pod stresom, aktivira se simpatički nervni sistem, isti onaj koji pokreće reakciju bori se ili bježi.
Mozak tada oslobađa adrenalin, krvne žile na licu se šire, povećava se dotok krvi i lice postaje crveno. Kod osoba svjetlije puti to se vidi kao izraženo crvenilo, dok se kod tamnije kože češće primjećuje tamnija nijansa i osjećaj topline.
Signal iskrenosti i povjerenja
Prema naučnicima, vjeruje se da je crvenjenje evoluiralo kao način da ljudi pokažu da su svjesni vlastite greške ili da iskreno žale zbog svog postupka. U prvim ljudskim zajednicama takav signal mogao je pomoći u smirivanju sukoba i izbjeći ozbiljnije posljedice, poput fizičkog obračuna ili isključivanja iz zajednice.
Scott navodi da ljudi osobe koje lako pocrvene često doživljavaju kao pouzdanije, jer imaju osjećaj da lakše mogu procijeniti jesu li iskrene.
Takvo povjerenje i bliskost omogućili su ljudima da uspješno sarađuju. Upravo zahvaljujući saradnji ljudi su postali dominantna vrsta.
Zašto nam se čini da svi primjećuju?
Jedan od razloga zbog kojih je crvenjenje toliko neugodno jeste što mnogi vjeruju da svi oko njih odmah primijete promjenu na njihovom licu. Međutim, profesor Peter Drummond, autor istraživanja o razlici između stvarnog i doživljenog crvenjenja, kaže da to uglavnom nije slučaj.
Njegovo istraživanje pokazalo je da osobe koje se boje crvenjenja zapravo ne pocrvene više od drugih, samo mnogo više obraćaju pažnju na tu reakciju. Većina ljudi tokom razgovora fokusirana je na ono što govori ili želi reći, a ne na to da li je sagovornik blago pocrvenio.
Može li se spriječiti?
Potpuno spriječiti crvenjenje gotovo je nemoguće jer je riječ o automatskoj reakciji organizma. Ipak, stručnjaci navode da kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) može pomoći ljudima da promijene način na koji razmišljaju o toj reakciji i smanje anksioznost koju ona izaziva.
Koristi se i metoda poznata kao trening usmjeravanja pažnje, kojom se osoba uči da pažnju svjesno usmjeri na razgovor i okolinu, umjesto na vlastite fizičke simptome poput crvenjenja, znojenja ili drhtanja.
- Crvenjenje je nesvjesna reakcija koju je nemoguće odglumiti
- Aktivira se simpatički nervni sistem prilikom stresa
- CBT i trening usmjeravanja pažnje mogu smanjiti anksioznost
- Strah od crvenjenja često povećava vjerovatnost da će se ono i dogoditi
Drummond ističe da upravo strah od crvenjenja često postaje začarani krug, jer što se osoba više boji da će pocrvenjeti, veća je vjerovatnost da će se to i dogoditi.
Nije mana, nego korisna reakcija
Iako mnogi crvenjenje doživljavaju kao nešto čega se treba stidjeti, stručnjaci smatraju da ono može imati i korisnu ulogu. Prema Drummondu, crvenjenje može pomoći organizmu da lakše otpusti neugodne emocije poput srama, ljutnje ili nelagode, slično kao što se tijelo rashlađuje nakon fizičkog napora.
Istovremeno, ono drugima šalje snažan signal iskrenosti, kajanja ili empatije, što može doprinijeti izgradnji povjerenja i kvalitetnijim međuljudskim odnosima. Zbog toga stručnjaci zaključuju da crvenjenje nije mana koju treba skrivati, već prirodna ljudska reakcija koja je vjerovatno igrala važnu ulogu u razvoju saradnje i povjerenja među ljudima.
