Jakob Aljaž, svećenik i strastveni planinar, 1895. godine od općine Dovje kupio je 16 kvadratnih metara zemljišta na samom vrhu Triglava. Za taj komad stijene na najvišoj tački Slovenije platio je svega jedan goldinar, tadašnju novčanu jedinicu. Na tom mjestu podigao je limeni toranj koji i danas, više od jednog stoljeća kasnije, stoji na vrhu planine.
Priču o neobičnoj kupovini na platformi Google Arts & Culture objavio je Planinski savez Slovenije (PZS). Prema njihovim navodima, planinarstvo u slovenskim Alpama krajem 19. stoljeća bilo je pod snažnim njemačkim uticajem, a Aljaž je primijetio sve veće interesovanje stranaca za slovenske planinske vrhove. Kupovinom samog vrha Triglava, visokog 2.864 metra, htio je tome staviti tačku i osigurati da vrh ostane simbolički vezan za slovenski narod.
Toranj težak stotine kilograma nošen sedmicu dana
Toranj je osmislio i finansirao sam Aljaž, a izradio ga je njegov prijatelj, limar Anton Belec, od debelog pocinčanog lima. Konstrukcija u obliku malog cilindra visoka je 190 centimetara i ima četiri mala prozora. Prvobitno je nosio naziv Triglavski toranj, a ime po svom tvorcu dobio je tek kasnije.
Dijelovi tornja prevezeni su vozom iz Ljubljane do Mojstrane, a odatle ih je šest nosača sedmicu dana prenosilo prema vrhu. Svaki od šest dijelova težio je između 15 i 20 kilograma. Aljaž i petorica pomagača konačno su sastavili toranj 7. augusta 1895. godine, pri čemu je samo pričvršćivanje konstrukcije trajalo pet sati.
- Izrada i postavljanje tornja koštali su 300 goldinara, trista puta više od cijene samog vrha
- Toranj je svečano otvoren i blagoslovljen 22. augusta 1895. godine
- Natpis na njemu bio je prvi slovenski natpis na Triglavu i u okolini
Unutrašnjost tornja prvobitno su krasili tri stolčića, knjiga za upis posjetilaca, kuhalo na špiritus i panorama Triglava koju je naslikao umjetnik Marko Pernhart. Aljaž je kasnije i vrh i toranj poklonio Slovenskom planinskom društvu, preteči današnjeg PZS-a. Pojedini članovi njemačko-austrijskog Alpskog saveza pokušali su naknadno postići uklanjanje tornja, ali u tome nisu uspjeli.
Simbol koji je mijenjao boje zajedno s historijom
Tokom decenija toranj je prolazio kroz brojne prepravke i dobijao spomen-ploče. Zastavica na vrhu s vremenom je zamijenjena petokrakom, a potom zastavicom s godinom postavljanja. U periodima kada je uz njega prolazila granica između Jugoslavije i Italije, toranj je bio obojen u zeleno, bijelo i crveno, dok je u vrijeme socijalizma dobio crvenu boju. Kasnije je dobio i gromobran, a temelji su mu nekoliko puta betonirani.
U junu 1991. godine, kada je Slovenija proglasila nezavisnost, na vrhu tornja podignuta je slovenska zastava.
Godine 1999. toranj je proglašen kulturnim spomenikom od nacionalnog značaja. Prvi put nakon 123 godine skinut je s vrha 7. septembra 2018, kada je helikopterom prebačen prvo u Mojstranu, a potom u restauratorski centar u Ljubljani. Na svoje mjesto vraćen je 3. oktobra iste godine, nakon čega ga PZS danas opisuje kao najviše planinsko sklonište u Sloveniji.
Povodom 130. godišnjice postavljanja tornja, Slovenski planinski muzej u Mojstrani 2025. godine pripremio je izložbu pod nazivom
