U srcu sjeverne Nizozemske nalazi se selo Giethoorn, mjesto koje izgleda kao da je izašlo iz bajke. U njegovom starom dijelu ne postoji nijedna cesta namijenjena automobilima, a stanovnici i posjetioci se kreću isključivo čamcima ili pješice preko drvenih mostova koji povezuju male otočiće.
Kuće s tradicionalnim trščanim krovovima stoje odvojene jedna od druge kanalima, a umjesto automobila parkiranih ispred dvorišta, mještani vezuju svoje čamce. Prizor je neobičan čak i na fotografijama, jer ono što bi u drugim mjestima bila ulica, u Giethoornu je vodena površina.
Historijski korijeni sela
Giethoorn je nastao oko 13. vijeka, a njegov jedinstveni izgled je zapravo nusprodukt vjekovnog rada mještana koji su se bavili kopanjem treseta. Tresetom se nekada ložilo i grijalo, pa je njegovo vađenje iz zemlje bilo svakodnevna aktivnost lokalnog stanovništva.
Rupe koje su ostajale nakon vađenja treseta vremenom su se punile vodom, a kasnije su povezane u složenu mrežu kanala. Ova mreža je s vremenom postala ne samo saobraćajnica, nego i granica između pojedinih imanja u selu.
Svakodnevni život bez automobila
Kroz selo danas prolazi nekoliko kilometara kanala, a stanovnici i posjetioci prelaze preko više od 170 malih drvenih mostova. Sve, od svakodnevne robe i namještaja do građevinskog materijala, prevozi se vodenim putem.
Mještani najčešće koriste tihe čamce s električnim pogonom, poznate kao
