U političkom diskursu Bosne i Hercegovine sve se češće spominju tri pojma koji oslikavaju trenutno stanje odnosa između Bošnjaka i Hrvata: iritacija, relaksacija i apstinencija. Analiza objavljena u Večernjem listu, autora Ivana Pepića, razmatra porijeklo i implikacije ovih koncepata uoči Općih izbora u BiH u oktobru 2026. godine.
Prema navodima analize, koncept „iritiranih Bošnjaka“ potiče od predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, koji je još 2020. godine, komentirajući hrvatske zahtjeve za izmjenu izbornog zakona nakon odluke Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“, ocijenio da hrvatska strana „diktatom iritira, umjesto da umiri bošnjačku stranu“.
Kako je nastao narativ o iritaciji Bošnjaka
Izetbegović je tokom godina više puta koristio slične formulacije, upozoravajući da hrvatska politika „provocira“ ili „nervira“ bošnjački narod. Ovaj narativ preuzeli su i brojni komentatori, poput Vesne Škare Ožbolt, Tvrtka Jakovine i Dragana Markovine, koji su u različitim prilikama upozoravali da određeni potezi hrvatske strane mogu „iritirati“ ili „provocirati“ najbrojniji narod u BiH.
Autor analize podsjeća da je Izetbegović ovaj koncept pretvorio u svojevrsni politički alat kojim se hrvatski predstavnici odvraćaju od zahtjeva za ravnopravnošću, čime se, kako se navodi, potvrđuje da predstavnici većinske skupine ne žele odustati od dominantne pozicije.
Relaksacija odnosa kao nedovršen cilj
Drugi koncept koji dominira javnim diskursom jeste „relaksacija odnosa“ između Bošnjaka i Hrvata. Ovaj termin koristili su i Dragan Čović i Edhem Bičakčić, naglašavajući potrebu smirivanja međuetničkih tenzija, posebno pred izbore.
Analiza upozorava da narativ relaksacije, nametnut odozgo bez konkretnog sadržaja, rizikuje da postane „loša kopija propalog bratstva i jedinstva“.
Politolog Arend Lijphart, tvorac koncepta konsocijacijske demokracije, upozorava da prisustvo samo dvije brojčano različite etničke skupine, kao u Federaciji BiH, povećava iskušenje uspostave dominacije jedne nad drugom. Slična situacija dovela je do krize na Cipru 1963. godine, kada su ciparski Grci jednostrano izmijenili ustav i prekinuli saradnju sa ciparskim Turcima, što je kulminiralo podjelom otoka 1974. godine.
Apstinencija kao moguća politička strategija
Treći koncept, apstinencija, predstavlja strategiju koja se dosad nije primjenjivala u BiH, ali jeste u drugim duboko podijeljenim društvima. Primjer je irska stranka Sinn Féin, koja je na izborima 2024. godine osvojila sedam od 18 mandata za Sjevernu Irsku u britanskom parlamentu, ali odbija preuzeti te mandate zbog neprihvatanja autoriteta Westminstera.
Slična strategija primijenjena je i na Kosovu 2023. godine, kada su Srbi bojkotovali lokalne izbore u četiri sjeverne opštine, što je rezultiralo izlaznošću od samo 3,5 posto. Ovakav potez naveo je SAD i Evropski parlament da osude nametanje albanskih načelnika u tim opštinama uprkos niskoj podršci birača.
Analiza zaključuje da bi, u kontekstu nadolazećih izbora za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i kandidature Slavena Kovačevića, strategija izborne apstinencije mogla otvoriti ozbiljnu raspravu o statusu hrvatskog naroda u BiH, kako u domaćoj, tako i u međunarodnoj javnosti.
