Juliet Walker, Britanka odrasla u Australiji, prvi put je stigla u Sarajevo 2008. godine planirajući ostati samo sedam dana. Grad ju je dočekao u svom prepoznatljivom ritmu, nekoliko sunčanih dana, a zatim snijeg, što je, kako sama kaže, bio dobar uvod u novo poglavlje njenog života. Dvije godine kasnije već je živjela u Sarajevu, a danas, 16 godina nakon prvog dolaska, ono je njen dom.
Tokom postdiplomskog studija konzervacije i restauracije metala u Engleskoj, Juliet je pročitala tekst o sarajevskim kazandžijama koji je govorio o poslijeratnom periodu grada. Nju je posebno zanimalo to što je stari zanat vezan za tradiciju Sarajeva još uvijek živ, što je bio prvi impuls da grad posjeti.
Od hostela i vešeraja do svijeta umjetnosti
Po dolasku u Sarajevo, Juliet je radila u hostelu na Baščaršiji koji je funkcionisao kao kombinacija smještaja i turističke agencije. Primijetivši da u gradu nema dovoljno usluga pranja odjeće za turiste, oko 2014. godine otvorila je vlastiti vešeraj i vodila ga narednih osam do deset godina. Taj posao joj je omogućio da uredi svoj boravišni status u Bosni i Hercegovini.
Kada je stekla stalni boravak, odlučila je vratiti se onome što ju je oduvijek privlačilo, umjetnosti i radu sa metalom. Prije toga je radila s metalom u praktičnom smislu, pravila trube i radila na parnim lokomotivama, ali kaže da umjetnost donosi kreativnost koju zanatska radionica ne može ponuditi.
Prošle godine završila je master kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku kiparstva. Danas se bavi izradom nakita od bakra i srebra, a paralelno se posvećuje i skulpturi. Do sada je imala dvije samostalne izložbe, a lektorisanje tekstova na engleskom jeziku pomaže joj da finansijski održi prostor za umjetnički rad.
Jezik, ljudi i osjećaj pripadanja
Za 16 godina života u Sarajevu, Juliet je naučila i bosanski jezik. Kaže da joj učenje nije bilo lako, ali da joj je upravo nemogućnost da na početku jednostavno prelazi na engleski pomogla da jezik savladа postepeno.
Puno je lakše kada nemaš opciju da pričaš na engleskom. Moraš na bosanskom i malo-pomalo se poboljšavaš.
Posebno joj je bilo važno da ne bude stranac koji očekuje da se svi prilagode njoj. Danas primjećuje da mladi u Bosni i Hercegovini vrlo dobro govore engleski, ali joj je važniji način na koji ljudi komuniciraju i njihova otvorenost prema strancima, za razliku od iskustva koje je imala u Engleskoj.
- U Sarajevo je prvi put došla 2008. godine na samo sedam dana
- Vešeraj za turiste vodila je između osam i deset godina
- Master kiparstva završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu
- Do sada je imala dvije samostalne umjetničke izložbe
Kada govori o tome da li bi drugima preporučila Bosnu i Hercegovinu, Juliet nema dileme i kaže da vidi grad pun turista i ljudi, te da ne treba ništa mijenjati. Njeni roditelji su Sarajevo posjetili nekoliko puta, dok se ona u Englesku vraća uglavnom jednom godišnje, za Božić. Za nju je Sarajevo danas mjesto gdje je prvi put prestala razmišljati o tome gdje bi drugo mogla živjeti.
