Prema zvaničnim podacima španske i marokanske vlade, između 40.000 i 60.000 Marokanaca, uglavnom mladih ljudi ali i porodica sa djecom, prešlo je granični prijelaz sa Ceutom tokom posljednjih dana, preplivavši ili pješice prelazeći granicu. Dok zvanične verzije govore o spontanom pokretu podstaknutom krijumčarskim mrežama, dio španskih analitičara ima potpuno drugačije tumačenje ovih događaja.
U razgovoru za javnu televiziju RTVE, stručnjaci su ustvrdili da ovaj slučaj ima sve karakteristike onoga što se naziva hibridnim ratovanjem. Prema njihovim riječima, Maroko se ne može posmatrati kao obična susjedna zemlja, s obzirom na dugogodišnje teritorijalne pretenzije prema Ceuti i Melilji.
Splet različitih faktora iza masovnog prelaska
Alejandro del Valle, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Cadizu, smatra da se radi o kombinaciji više elemenata, položaja mladih ljudi, medijskih izvještaja i poruka na društvenim mrežama, koje je Rabat iskoristio u svoju korist.
Slično mišljenje dijeli i penzionisani admiral Juan Rodriguez Garat, autor knjige o hibridnom ratovanju, koji naglašava da je presuda Vrhovnog suda dodatno podstakla migrante, ali da ovakve razmjere događaja objašnjava jedino to da Maroko, kada mu to odgovara, vrši pritisak na Španiju zatvarajući oči pred onim što se dešava na granici.
Radi se o hibridnoj operaciji koja kombinuje dezinformacije sa korištenjem migranata kao oružja, sa ciljem da se Španija prisili na određene ustupke, izjavila je istraživačica Kraljevskog instituta Elcano, Natalia Sancha.
Sancha dodaje da se Maroko ne može direktno smatrati odgovornim za operaciju, ali da se ona odvijala uz prešutnu saglasnost režima koji nije zaustavio priliv ljudi. Opozicioni novinar Ali Lmrabet ide korak dalje tvrdeći da je nemoguće da marokanske vlasti nisu unaprijed znale za ovakvu mobilizaciju, s obzirom na strogi nadzor društvenih mreža koji provodi ta zemlja.
Motivi Rabata: Zapadna Sahara i pritisak na Madrid
Analitičari navode nekoliko mogućih motiva za marokanske poteze. Lmrabet podsjeća da je Odbor za pravosuđe španskog Kongresa krajem jula podržao prijedlog zakona kojim bi državljanstvo Španije dobili stanovnici Zapadne Sahare rođeni prije osamostaljenja te njihovi potomci, što bi moglo obuhvatiti između 100.000 i 200.000 osoba, od kojih je većina naklonjena Fronti Polisario.
Prema mišljenju Rodrigueza Garata, krajnji cilj Rabata je uticati na spoljnu politiku Španije po pitanjima poput Zapadne Sahare i odnosa sa Alžirom. Sličan stav zastupa i direktor Centra za savremene arapske studije, Haizam Amirah Fernandez, koji podsjeća da je Maroko sličnu taktiku primijenio već 2021. i 2022. godine kada je uspio navesti Madrid da promijeni stav prema Zapadnoj Sahari.
- Zahtjev da Ceuta i Melilja postanu dio marokanske teritorije
- Pritisak zbog španskih poteza prema Alžiru
- Uticaj na politiku prema Zapadnoj Sahari
- Jačanje pregovaračke pozicije Rabata pred Madridom
Uloga SAD-a i Izraela u cijeloj priči
Sancha posebno ukazuje na jačanje odnosa između Washingtona, Tel Aviva i Rabata. Podsjeća da je Maroko 2020. godine potpisao Abrahamske sporazume normalizujući odnose sa Izraelom, dok je SAD zauzvrat prihvatio marokansko stajalište o Zapadnoj Sahari.
Od tada se, kako navodi, razvija trostrana saradnja koja uključuje razmjenu vojne opreme, sofisticirane sisteme nadzora poput programa Pegasus, kao i diplomatsku podršku koja se sada kapitalizira u Washingtonu. Podsjeća i na dokument američkog Kongresa u kojem su Ceuta i Melilja opisane kao teritorija Maroka pod španskom upravom.
SAD i Izrael su iskoristili situaciju kako bi se pridružili narativu usmjerenom protiv vlade Pedra Sancheza, sa kojom imaju zategnute odnose, zaključila je Sancha.
Analitičari smatraju realnim scenario da bi sljedeći potez Maroka mogao biti pokušaj da SAD javno podrže uključivanje Ceute i Melilje u marokansku teritoriju, posebno imajući u vidu geostrateški značaj ulaza u Sredozemno more nakon preusmjeravanja trgovačkih ruta zbog događaja u Hormuškom moreuzu.
Del Valle kritikuje politiku španske vlade jer, kako kaže, ne uzima u obzir posebnost Maroka kao jedinog susjeda koji nastoji narušiti demokratski prostor Španije, te predlaže da se ovo pitanje prenese na nivo Evropske unije umjesto da ostane isključivo bilateralni problem između Madrida i Rabata.
