Njemačka se nalazi pred mogućom velikom reformom radnog zakonodavstva koja bi mogla ukinuti osmosatni radni dan, propis star čak 108 godina, uveden još u novembru 1918. godine. Iako je kancelar Friedrich Merz prije tri sedmice reformu nazvao "zakašnjelom", nacrt zakona i dalje nije stigao do vlade jer se koalicija demokršćana i socijaldemokrata ne može dogovoriti o ključnim detaljima.
Merz je na skupu poslodavaca u Berlinu 13. oktobra naveo primjer firmi u kojima zaposlenici rade 12 sati dnevno, tri puta sedmično, i to ocijenio kao prihvatljiv model. Istakao je da radni dan duži od osam sati "nije izrabljivanje" te da bi fleksibilniji raspored mogao koristiti i firmama i radnicima.
Prijedlozi i ograničenja u nacrtu
Trenutni zakon dozvoljava rad od osam sati dnevno, a izuzetno do deset sati ako se prosjek od osam sati zadrži u periodu od šest mjeseci. Nacrt ministarstva rada iz juna zadržava osmosatno pravilo kao osnovu, ali dopušta tjedni maksimum ukoliko ga socijalni partneri dogovore kolektivnim ugovorom, uz obavezu da zdravlje radnika ne bude ugroženo.
- Tjedni prosjek od 48 sati morao bi se poštovati u periodu od 12 mjeseci
- Uvodi se obavezna elektronska evidencija radnog vremena
- Firme sa manje od 250 zaposlenih imale bi dvije godine za prilagodbu, a one sa manje od 50 radnika pet godina
- Poslodavci sa do deset zaposlenih bili bi trajno izuzeti od elektronske evidencije
Ministrica rada Bärbel Bas podnijela je ostavku dan prije skupa poslodavaca, navodeći lične razloge, ali i javne pritiske unutar koalicije. Njeno ministarstvo je upravo ono koje je zaustavilo reformu na pola puta.
Podijeljena mišljenja poslodavaca i sindikata
Poslodavci su nacrt dočekali s negodovanjem. Predsjednik poslodavačkog saveza BDA, Rainer Dulger, ocijenio je da je prijedlog "prepun nepovjerenja" prema firmama i radnicima. Direktor udruženja metalske industrije Oliver Zander naveo je da se ne radi o pravoj reformi, već o "skupu maksimalističkih zahtjeva".
Glavna zamjerka poslodavaca jeste da kolektivni ugovori pokrivaju tek oko polovine zaposlenih u Njemačkoj, zbog čega bi druga polovina ostala bez koristi od reforme.
Sa druge strane, sindikati se protive bilo kakvoj promjeni postojećeg zakona. Predsjednica Saveza njemačkih sindikata Yasmin Fahimi smatra da poslodavcima nije stalo do usklađivanja porodičnog i poslovnog života, već do veće kontrole nad radnim vremenom. Prema anketi tog sindikata, čak 98 posto zaposlenih prihvata određene izmjene, ali ne želi raditi nakon 19 sati.
Istraživanja pokazuju da je rizik od nesreće na poslu ili na putu kući nakon 12 sati rada dvostruko veći nego nakon osam sati rada. Zaklada Hans Böckler čak upozorava da osobe koje rade duže od osam i po sati dnevno rjeđe učestvuju u političkom i društvenom životu, što predstavlja potencijalnu opasnost za demokratske procese.
Odluka u rukama novog ministra
Dalji tok reforme sada zavisi od novog ministra rada Alexandera Schweitzera, koji se još nije izjasnio o ključnom pitanju ograničenja na kolektivne ugovore. Ranije je naveo da je Njemačka samo 2023. godine imala 1,3 milijarde prekovremenih sati, te da su potrebni fleksibilniji modeli rada prilagođeni savremenom načinu života.
Dopredsjednik stranke Ljevica, Luigi Pantisano, pozvao je ministra da odbrani postojeće dnevno ograničenje radnog vremena. Parlamentarni sekretar SPD-a Dirk Wiese ističe da koalicijski sporazum ne predviđa ukidanje zakona, već uvođenje tjednog maksimuma uz obaveznu digitalnu evidenciju kako bi se spriječili neplaćeni prekovremeni sati.
Budući da je prioritet novog ministra reforma penzionog sistema, analitičari ne očekuju da će se pitanje radnog vremena uskoro riješiti. Do tada na snazi ostaje postojeći zakon, a osmosatni radni dan, star 108 godina, opstaje ne zbog toga što ga neko brani, nego zato što se koalicija ne može dogovoriti kako da ga promijeni.
