Prizori razorenog Sarajeva i Mostara, te oštre riječi banjalučkog biskupa Franje Komarice, suočili su 1996. godine vodeće predstavnike njemačke stranke Zelenih s pitanjem koje je duboko podijelilo njihove redove: može li se zaštita ljudskih prava pomiriti s bezuslovnim odbijanjem upotrebe vojne sile. Trideset godina kasnije, bivši zastupnik Bundestaga i član Odbora za odbranu Winfried Nachtwei opisuje kako je to iskustvo pomoglo promijeniti sigurnosnu politiku stranke nastale iz mirovnog pokreta.
Danas njemački Zeleni zagovaraju odlučnu podršku Ukrajini i jačanje odbrambenih kapaciteta, ali ranije u svojoj historiji stranka je tražila izlazak Njemačke iz NATO-a, pa čak i raspuštanje Bundeswehra.
Susret sa stvarnošću u poslijeratnom Sarajevu
U oktobru 1996. godine, samo jedanaest mjeseci nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, delegacija stranke i njenog zastupničkog kluba posjetila je Bosnu i Hercegovinu. Među učesnicima su bili Joschka Fischer, Jürgen Trittin, Kerstin Müller, Krista Sager i Marieluise Beck, predstavnici i stranačke ljevice i takozvanog realističkog, pragmatičnijeg krila.
Nachtwei opisuje šok koji su osjetili pred razorenim voćnjacima kod Mostara, porušenim kućama i izrešetanim, spaljenim sarajevskim zgradama. Na padini iznad Sarajeva, u razgovoru sa svjedokom opsade grada, delegacija se neposredno suočila s razmjerama nasilja o kojem su do tada čitali u medijima.
Spoznaja je bila neugodna, ali neizbježna: postoje situacije u kojima upotreba vojne sile radi zaštite civilnog stanovništva od masovnog nasilja može biti nužna, legitimna i odgovorna, napisao je Nachtwei.
Prijekor biskupa Komarice: „Vi ste to dopustili“
Poseban utisak na delegaciju ostavio je susret s tadašnjim banjalučkim biskupom Franjom Komaricom, koji je njemačkim gostima zamjerio što je Evropa predugo okretala glavu od stradanja u BiH. Prema Nachtweijevim putnim bilješkama, Komarica im je tada rekao:
Naši vapaji nailazili su na gluhe uši. Vi ste to dopustili, taj neofašizam. U Evropi je na djelu zakon džungle. Preklinjem vas, spriječite neku drugu Bosnu u Evropi.
Novinarka lista Süddeutsche Zeitung Christiane Schlötzer-Scotland kasnije je to opredjeljenje, da se na području na koje evropska politika može utjecati ne dozvoli ponavljanje takve katastrofe, nazvala „zavjetom iz Banje Luke“. Za Nachtweija je to značilo da princip nenasilja mora uključivati i zaštitu ljudi od masovnog nasilja, što strogi pacifizam, kako zaključuje, ne može osigurati, iako ostaje legitiman izbor pojedinaca.
Od Srebrenice do odluka o Kosovu
Preispitivanje stavova unutar stranke počelo je i prije posjete BiH. Nakon pada Srebrenice i neuspjeha snaga UNPROFOR-a da zaštite stanovništvo u julu 1995. godine, Fischer je pozvao stranku da podrži vojnu zaštitu zaštićenih zona, što je naišlo na oštro protivljenje dijela Zelenih.
Podjela se jasno pokazala prilikom glasanja o njemačkom učešću u misiji IFOR u decembru 1995. godine, kada je 22 zastupnika Zelenih glasalo za, 22 protiv, a petoro se suzdržalo. Nachtwei je tada bio protiv, navodeći strah od nepredvidive eskalacije sukoba.
Posjeta njemačkom vojnom kontingentu u Trogiru naredne godine djelimično je promijenila njegove stavove, nakon što je upoznao oficire posvećene sprečavanju novog nasilja. U decembru 1996. zastupnički klub Zelenih načelno je prihvatio učešće u misiji SFOR, iako većina nije podržala vladin prijedlog zbog zanemarivanja civilne obnove zemlje.
Prema Nachtweiju, strah od ponavljanja zločina poput onih u Srebrenici kasnije je uticao i na stavove o Kosovu. Podrška NATO intervenciji 1999. godine, pokrenutoj bez mandata Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, gotovo je dovela do raskola unutar stranke, jer su mnogi članovi tu odluku smatrali izdajom dotadašnjih pacifističkih principa.
