Društvene mreže postale su jedan od ključnih alata političke komunikacije, a način na koji ih koriste kandidati može imati značajan utjecaj na birače.
Prema analizi, Semir Efendić svoju komunikaciju uglavnom temelji na predstavljanju realizovanih projekata i aktuelnih aktivnosti u općini, uz poruke koje naglašavaju dosadašnje rezultate rada. S druge strane, Samer Rešidat fokus stavlja na vlastite predizborne aktivnosti, susrete s građanima i predstavljanje programa kroz svakodnevne objave na društvenim mrežama.
Kao primjer najorganizovanije digitalne kampanje izdvojen je Igor Radojičić, koji je paralelno koristio Facebook, Twitter i vlastitu web stranicu. Njegov sadržaj nije bio ograničen isključivo na političke poruke, već je uključivao i detalje iz svakodnevnog života, što je, prema autorici analize, ostavljalo utisak autentičnosti i približavalo ga biračima.
Za razliku od ostalih, Salmir Kaplan nije bio posebno aktivan na društvenim mrežama. Njegove objave uglavnom su se svodile na dijeljenje sadržaja Inicijative za nezavisni Stolac i kritiku tadašnje lokalne vlasti, dok je konkretnih predstavljanja vlastitog programa bilo znatno manje.
Autorica zaključuje da političari koji imaju podršku većih stranaka i razrađene timove za kampanju uglavnom uspješnije koriste društvene mreže od nezavisnih kandidata, što im daje dodatnu prednost u komunikaciji s biračima.
