Pred opće izbore u Bosni i Hercegovini, zakazane za početak oktobra, jedno od najvažnijih pitanja odnosi se na to ko će naslijediti Željka Komšića na mjestu hrvatskog člana Predsjedništva države, s obzirom da se on ustavno ne može kandidovati po treći put zaredom.
Prvi korak u tom pravcu povukao je Slaven Kovačević, savjetnik aktuelnog hrvatskog člana Predsjedništva, koji je ranije iz svojih dokumenata izbrisao podatak o nacionalnoj pripadnosti, a uoči izbora ponovo se izjasnio kao Hrvat. Ovaj potez tumači se kao pokušaj da se, po istom modelu koji je koristio Komšić, birači druge nacionalnosti odluče o predstavniku koji formalno pripada hrvatskom narodu.
Sukob oko etničkog predstavljanja u Predsjedništvu
U tekstu koji analizira ovu situaciju ističe se da je Dejtonski sporazum, uključujući i Ustav BiH, temeljen na trokonstitutivnosti tri naroda, te da je logično da svaki narod bira vlastitog predstavnika u Predsjedništvu. Autor podsjeća da je Ustavni sud BiH ranije donio odluku o principu legitimnog predstavljanja, koja se u praksi zaobilazi.
Posebno se naglašava da se ideja o formiranju trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini u Sarajevu tradicionalno dočekuje s oštrim protivljenjem, pri čemu se često poistovjećuje sa idejama koje su bile predmet suđenja u Hagu, što stručna analiza ocjenjuje kao netačno, jer se sudilo za zločine, a ne za političke koncepte.
Duboke podjele oko tumačenja zajedničke historije
Članak dalje ukazuje na to da se gotovo svako historijsko pitanje u BiH, od srednjovjekovnog kralja Tvrtka, preko osmanskog perioda, dolaska Austro-Ugarske, atentata u Sarajevu 1914. godine, do socijalističke Jugoslavije, tumači potpuno različito zavisno od nacionalne perspektive.
- Za Bošnjake, osmanski period se često smatra vremenom napretka i tolerancije.
- Za Hrvate i Srbe, isti period se opisuje kao vrijeme teškog ugnjetavanja.
- Slične podjele postoje i u odnosu prema aktuelnim međunarodnim pitanjima, uključujući stavove prema NATO integracijama i sukobima na Bliskom istoku.
U tekstu se navodi i primjer sportskih simpatija, gdje se ističe da Srbi navijaju za Srbiju, Hrvati za Hrvatsku, dok isključivo Bošnjaci podržavaju fudbalsku reprezentaciju BiH.
Hrvatski kandidati i strategija za izbore
Prema analizi, hrvatske stranke u BiH pred izbore izlaze sa dvoje predsjedničkih kandidata, oslanjajući se na mogućnost da će se glasovi bošnjačkih birača podijeliti između Denisa Bećirovića i Bakira Izetbegovića, što bi teoretski mogao otvoriti prostor za izbor hrvatskog kandidata zahvaljujući glasovima drugih naroda.
Kandidatkinja Darijana Filipović izjavila je da pitanje trećeg entiteta trenutno nije prioritet, iako ga ne isključuje kao moguću opciju u budućnosti.
Autor teksta zaključuje da bi ponovno učešće po istom izbornom modelu, bez izmjene zakona koji se smatra neustavnim, mogao voditi ka novom razočaravajućem ishodu za hrvatske stranke, što bi bio peti sličan slučaj u nizu posljednjih izbornih ciklusa.
Situacija dodatno pokazuje koliko je pitanje reforme izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, uprkos ranijim odlukama Ustavnog suda, ostalo neriješeno, što nastavlja da opterećuje politički život zemlje uoči narednih izbora.
