Bob Stewart, bivši britanski oficir i komandant britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga UN-a u Bosni i Hercegovini, ponovo je javno podijelio svoje sjećanje na strahote koje je doživio u Ahmićima kod Viteza, gdje je 1993. godine počinjen masakr nad bošnjačkim civilima. Stewart je zajedno sa svojim vojnicima prisustvovao obilježavanju 29. godišnjice ovog zločina, a njegova svjedočenja o događajima iz tog perioda i danas ostavljaju snažan utisak.
Susret sa strahotama rata
Stewart je u svojoj ispovijesti opisao trenutak koji ga je zauvijek obilježio, kada je 27. aprila naišao na ostatke ljudskog tijela vjerujući da je riječ o predmetu.
Tog 27. aprila stao sam da pokupim nešto što mi se činilo kao crna gumena lopta. Uzeo sam je u ruke i odmah ispustio užasnut onim što vidim. Uzeo sam crnu, spaljenu glavu bebe. Bio sam užasnut i osjećao se krivim.
Prema njegovim riječima, dan ranije pronašao je čitavu porodicu, oca, majku, dječaka i djevojčicu, ubijene na mjestu gdje su se zatekli.
Po načinu na koji su tijela bila raspoređena činilo se kako je mala djevojčica ubijena dok je u ruci držala svoje kuče. Isti metak ubio ih je oboje.
Stotine tijela i riječi vojnika
Stewart je naveo da su njegovi vojnici, zajedno sa njim, prikupili više od 100 tijela, uglavnom žena i djece, koje su odnijeli u Vitez gdje su iskopali grobove kako bi ih sahranili. Kako je opisao, tijela su prvo bila stavljena u vreće za tijela koje je bataljon uvijek nosio sa sobom, ali su ih tražili da ih izvade jer sahrana u plastičnim vrećama nije bila dozvoljena.
Jedan od njegovih vojnika tada je izgovorio riječi koje su ostale urezane u sjećanje bivšeg komandanta:
Ovo je 1993, a ne 1943. Ovo je genocid ponovo.
Upozorenje na ponavljanje historije
Stewart je u svojoj ispovijesti povukao paralelu između genocida počinjenog nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu i kasnijih zločina širom svijeta, uključujući genocid koji je Pol Pot počinio u Kambodži, genocid u Ruandi u kojem je ubijeno oko milion ljudi, kao i genocid nad bošnjačkim narodom u Bosni.
Posebno je istakao genocid u Srebrenici, gdje je u julu 1995. godine ubijeno 8.372 muškarca i dječaka, ocijenivši ga kao jedan od najupečatljivijih primjera zla u novijoj historiji. Dodao je da se slični zločini nastavljaju i danas, spominjući Mijanmar te genocid nad Jazidima u Siriji i Iraku.
Bivši komandant je postavio pitanje šta dozvoljava ljudima, najčešće muškarcima, da počine takva djela, navodeći da su razlozi nekada društveni pritisak, nekada pohlepa, a nekada samo moć koju osjećaju noseći uniformu.
Nijedan masakar o kojem smo pričali nisu izvršili civili. Uniforme ohrabruju ljude da se tako ponašaju.
Stewart je zaključio da riječi same po sebi nisu dovoljne da spriječe genocid, već da je potrebna konkretna akcija.
Riječi djeluju, ali akcija da se zaustavi genocid zahtijeva žene i muškarce koji su spremni da rizikuju živote kako bi spriječili ubistva.




