Bivši američki ambasador u Sarajevu Michael Murphy oglasio se opširnom analizom na društvenoj mreži X, komentarišući izvještaj demokratskog kongresmena Billa Keatinga o politici aktuelne administracije Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini. Keating je najviši demokratski član Pododbora za Evropu pri Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD-a, a njegov izvještaj objavljen je 15. septembra.
Murphy je istakao da dokument s pravom osuđuje napuštanje dugogodišnje dvostranačke politike Washingtona prema BiH i ukidanje sankcija Miloradu Dodiku, ali smatra da pojedini dijelovi izvještaja pate od nedostatka dokaza i dubljeg poznavanja lokalnih političkih prilika.
Šta je izvještaj, prema Murphyju, tačno prepoznao
Bivši ambasador izdvojio je tri ocjene iz Keatingovog dokumenta koje smatra ispravnim. Prva se odnosi na tvrdnju da aktuelna politika predstavlja odstupanje od tri decenije dosljedne američke strategije prema BiH.
Tvrdnja izvještaja da politika administracije prema BiH predstavlja odstupanje od 30 godina dvostranačke politike prema BiH je tačna. Prethodne administracije su prepoznavale prijetnju koju etnonacionalisti u zemlji predstavljaju po teritorijalni integritet BiH, a time i po američke interese.
Murphy dodaje da su ranije administracije nastojale odbraniti Dejtonski mirovni sporazum i državne institucije, kao i podržati euroatlantski put BiH, dok toga danas, kako kaže, više nema.
Drugu ocjenu koju podržava odnosi se na sankcije. Murphy smatra da je ukidanje sankcija Dodiku i njegovim saradnicima bilo duboko pogrešno, podsjećajući na njegovu retoriku i nedavne izjave. Treća tačna ocjena, prema njemu, tiče se propuštene prilike da SAD iskoriste svoj uticaj nakon postignutog dogovora s Dodikom.
Administracija nije uspjela osigurati poništenje svih antidejtonskih, secesionističkih zakona koje je RS usvojila pod g. Dodikom, što je i priznala tokom saslušanja pred Odborom za vanjske poslove Predstavničkog doma 15. septembra.
Gdje, prema Murphyju, izvještaj griješi
S druge strane, Murphy smatra da izvještaj griješi kada glavnim pokretačem politike SAD-a proglašava korupciju. Prema njegovom mišljenju, objašnjenje leži drugdje.
Izvještaj pati od nedostatka mašte utoliko što priklanjanje Dodiku od strane administracije pripisuje korupciji, umjesto da uzme u obzir da ovaj zaokret u politici predstavlja iskrena, iako užasno pogrešna i neinformisana uvjerenja donosilaca odluka u administraciji.
Murphy dodaje da desničarski hrišćanski nacionalizam unutar administracije bolje objašnjava naklonost prema Dodiku, a u manjoj mjeri i prema Draganu Čoviću, nego korupcija, te da upravo to čini takvu politiku dodatno opasnom i destabilizirajućom za regiju.
Pitanje državne imovine kao sporna tačka
Treća zamjerka bivšeg ambasadora odnosi se na dio izvještaja koji obrađuje pitanje državne imovine u BiH. Murphy ocjenjuje taj segment razočaravajućim, jer mu, prema njegovim riječima, nedostaje realnog uvida u političke aktere i procedure.
Iako svakako postoji opasnost da bi se politika SAD-a o državnoj imovini mogla pomjeriti u smjeru koji odgovara Dodiku, teško je zamisliti kako bi to samo po sebi moglo proizvesti ishod kojeg se izvještaj s pravom pribojava, posebno imajući u vidu da je Parlamentarna skupština BiH, a ne bošnjački član Predsjedništva, taj koji mora usvojiti zakon o državnoj imovini.
Murphy zaključuje da ne postoji realna mogućnost da poslanici bošnjačkih ili građanskih stranaka u Parlamentarnoj skupštini BiH prihvate takav zakon, niti da bi visoki predstavnik u BiH iskoristio takozvane bonske ovlasti na način koji ide u korist Dodiku, s obzirom na to da takav potez ne bi podržala nijedna članica Vijeća za implementaciju mira, poznatijeg kao PIC.
