Pijesak je, prema podacima Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, druga najkorištenija sirovina na svijetu, odmah iza vode. Svake godine se u građevinarstvu, industriji stakla, proizvodnji mikročipova i asfaltiranju potroši oko 50 milijardi tona pijeska i šljunka. Ta količina bi bila dovoljna da se oko cijele planete izgradi zid visok 27 metara.
Zašto pustinje ne rješavaju problem
Iako pustinje pokrivaju ogromne površine Zemlje, njihov pijesak je za građevinsku industriju gotovo neupotrebljiv. Vjetar tokom hiljada godina oblikuje zrnca pustinjskog pijeska tako da postanu zaobljena i glatka. Takva zrnca u betonskoj mješavini klize jedna preko druge, umjesto da se čvrsto uklapaju, pa mješavina gubi čvrstoću i stabilnost.
Za kvalitetnu gradnju potreban je pijesak koji je oblikovan vodom, iz rijeka, jezera ili s morskog dna, jer takva zrnca imaju oštre ivice koje se međusobno povezuju i daju betonu potrebnu snagu.
Paradoks zemalja Zaljeva
Ova činjenica dovela je do naizgled nemoguće situacije. Zemlje s ogromnim pustinjskim teritorijama, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, uvozile su pijesak za velike građevinske projekte, uprkos tome što se nalaze u srcu jedne od najvećih pustinja na svijetu. Slična situacija zabilježena je i u drugim državama Zaljeva, gdje je potražnja za kvalitetnim pijeskom mnogo veća od domaće ponude upotrebljivog materijala.
Posljedice vađenja pijeska iz rijeka
Intenzivno vađenje pijeska iz rijeka ostavlja ozbiljne posljedice na okoliš. Korita rijeka se produbljuju, obale postaju nestabilne, a nivo podzemnih voda opada. U jugoistočnoj Aziji zabilježeni su slučajevi gdje su mostovi ostajali bez temeljnog tla zbog prekomjernog vađenja materijala iz rijeka.
Poseban problem predstavlja delta rijeke Mekong, gdje povlačenje sedimenta doprinosi tome da more sve dublje prodire u kopno. Ujedinjeni narodi upozoravaju da se pijesak danas vadi znatno brže nego što ga priroda uspijeva obnoviti.
Pijesak se vadi brže nego što ga priroda stvara, upozoravaju Ujedinjeni narodi.
Ilegalna trgovina i moguća rješenja
Tamo gdje potražnja daleko premašuje zakonsku ponudu, razvija se ilegalno vađenje pijeska. U više zemalja djeluju organizovane grupe koje kontrolišu nalazišta pijeska duž rijeka i prodaju ga bez ikakvih dozvola. Sukobi oko ovih nalazišta su, prema izvještajima međunarodnih medija, u nekoliko slučajeva imali i smrtne posljedice.
Kao moguća rješenja spominju se:
- Recikliranje građevinskog otpada
- Upotreba drobljenog kamena kao zamjene za pijesak
- Korištenje pepela iz termoelektrana u građevinskim mješavinama
Nijedno od ovih rješenja trenutno ne pokriva stvarne potrebe građevinske industrije, koja i dalje raste zajedno s brojem stanovnika u svjetskim gradovima.
