Na nedavnoj sjednici Centralne izborne komisije BiH (CIK) otvorena je rasprava o tome jesu li u skladu s Ustavom termini "hrvatski", "bošnjački" i "srpski" član Predsjedništva BiH, koji se godinama koriste na glasačkim listićima tokom opštih izbora. Inicijativu za preispitivanje ovih termina pokrenuli su članovi CIK-a Suad Arnautović i Željko Bakalar.
Prema Ustavu BiH, članovi Predsjedništva se navedenim terminima koriste kada se obraćaju klubovima naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH i Narodnoj skupštini Republike Srpske, i to u slučajevima kada se preispituje vitalni nacionalni interes. Osporavanje ovih termina, kako se navodi, nije novost, budući da to redovno čine pojedini predstavnici bošnjačkih stranaka i analitičari, s ciljem dovođenja u pitanje legitimiteta hrvatskih zahtjeva za izborom svog predstavnika.
Šta zapravo kaže Ustav
Pravnik Damir Sakić ukazuje da se u probošnjačkom javnom diskursu često izostavljaju ključni dijelovi člana 5. Ustava BiH, tačnije stav 2. i tačka d), koji jasno propisuju proceduru preispitivanja vitalnog nacionalnog interesa u klubovima konstitutivnih naroda. Sakić se poziva i na presudu Ustavnog suda BiH u predmetu "Ljubić", prema kojoj u domovima naroda sjede legitimni politički predstavnici konstitutivnih naroda.
"S tim u vezi jasno i nedvosmisleno se izvodi zaključak da se u smislu članova Predsjedništva radi o hrvatskom i bošnjačkom članu Predsjedništva", objašnjava Sakić.
Ministar pravde BiH Davor Bunoza naglašava da posvojni pridjevi u nazivima članova Predsjedništva jasno pokazuju s kojim narodom kandidat mora imati vezu i odakle crpi svoj legitimitet.
Pitanje legitimiteta i sudskog aktivizma
Prema riječima ministra Bunoze, insistiranje na golim etničkim odrednicama poput "Hrvat, Srbin ili Bošnjak" bez ustavnog konteksta služi stvaranju alibija za preglasavanje jednog naroda, uz naknadno opravdanje da je ustavna obaveza ispunjena samim izborom osobe koja se tako izjašnjava.
Bunoza dodaje da je drugi cilj ovakvih nastojanja pokušaj sudskog aktivizma pred Evropskim sudom za ljudska prava, odnosno prekrajanje ustavnog uređenja BiH putem sudskih presuda. Prema njegovim riječima, u posljednje dvije godine navedeni sud je prepoznao ove zloupotrebe i odbacivao slične aplikacije, uz uputu da se poštuje postojeća ustavna struktura zemlje.
"Hrvatski član Predsjedništva ne mora nužno biti Hrvat, ali mora biti neko ko će imati legitimitet i vezu s tim narodom i ko će zastupati interese hrvatskog konstitutivnog naroda", poručio je Bunoza.
Sakić posebno naglašava da CIK ima obavezu da se suzdrži od bilo kakvog političkog miješanja i da vodi računa o vlastitoj nezavisnosti, s obzirom na to da su Arnautović i Bakalar ranije bili povezani s političkim strankama, što, prema njegovom mišljenju, otvara pitanje neovisnosti komisije uoči zvaničnog početka izborne kampanje.
Šta dalje
Sakić zaključuje da se danas prije može postaviti pitanje ustavnosti i zakonitosti izbora aktuelnog saziva CIK-a, nego ustavnosti samih glasačkih listića. Ističe da u Predsjedništvu BiH, u formalno-pravnom smislu, ne postoje nikakvi "redovi" osim onih koji su prisutni na biralištima, te da Ustav treba tumačiti u njegovoj potpunosti, a ne selektivno.
